Današnje Evanđelje stavlja pred nas snažnu Isusovu sliku pšeničnog zrna koje mora pasti u zemlju kako bi donijelo obilat rod. U toj jednostavnoj slici krije se duboka istina kršćanskoga života: pravi plod često dolazi kroz odricanje, žrtvu, vjernost i potpuno predanje Bogu.
Isus ne poziva svoje učenike samo da slušaju njegove riječi, nego da krenu njegovim putem. Služiti Kristu znači dopustiti mu da mijenja naše srce, naše odluke i način na koji se odnosimo prema drugim ljudima.
Ponekad to zahtijeva odreći se vlastite volje, oprostiti kada je teško, pomoći bez očekivanja nagrade ili ostati vjeran Bogu kada nam je lakše izabrati neki drugi put.
Gospodin danas daje i veliko obećanje: onoga koji mu služi počastit će Otac. Nijedno dobro učinjeno iz ljubavi prema Bogu nije izgubljeno.
Otpjevni psalam:
Ps 112,1-2.5-9
Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam.
Blago čovjeku koji se boji Gospodina
i koji uživa u naredbama njegovim:
moćno će mu biti na zemlji potomstvo,
na pravednu će pokoljenju počivati blagoslov.
Dobro je čovjeku koji je milostiv i daje u zajam,
koji poslove svoje obavlja pravedno.
Do vijeka neće on posrnuti:
u vječnome će spomenu biti pravednik.
Žalosne se vijesti neće bojati,
stalno je njegovo srce uzdajuć se u Gospodina.
Postojano mu je srce, ničeg se ne boji,
neprijatelje svoje prezire.
On rasipno dijeli, daje sirotinji:
pravednost njegova ostaje dovijeka,
njegovo će se čelo slavno uzdići.
Evanđelje:
Iv 12,24-26
Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Zaista, zaista, kažem vam:
ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre,
ostaje samo;
ako li umre,
donosi obilat rod.
Tko ljubi svoj život, izgubit će ga.
A tko mrzi svoj život na ovome svijetu,
sačuvat će ga za život vječni.
Ako mi tko hoće služiti,
neka ide za mnom.
I gdje sam ja,
ondje će biti i moj služitelj
Ako mi tko hoće služiti,
počastit će ga moj Otac.«
Riječ Gospodnja.
Evanđelje dana – komentar
Pšenično zrno iz današnjeg Evanđelja govori nam o otajstvu darivanja. Dok ostaje zatvoreno u sebi, ostaje samo. Tek kada padne u zemlju, iz njega može niknuti nešto novo. Isus ovom slikom najprije govori o vlastitom predanju i smrti, ali istodobno pokazuje put svakome tko želi biti njegov učenik.
Kršćanski život ne raste samo kroz riječi i dobre namjere. Raste kada čovjek počne darivati sebe. Nekada je potrebno darovati svoje vrijeme, nekada oprostiti, nekada pomoći čovjeku koji nam ništa ne može vratiti, a nekada jednostavno ostati uz nekoga tko prolazi kroz težak trenutak.
Upravo takve male žrtve, učinjene iz ljubavi, mogu postati sjeme iz kojega Bog daje veliki plod.
Isus govori: „Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom.“ Te riječi pokazuju da vjera nije samo priznati da Krist postoji. Slijediti Isusa znači dopustiti da njegovo Evanđelje oblikuje naš svakodnevni život.
To se vidi u našim riječima, postupcima, odnosima prema bližnjima i odlukama koje donosimo kada nas nitko ne vidi. Kristov učenik nije pozvan tražiti samo ono što njemu odgovara, nego se pitati što Bog od njega očekuje.
Ponekad ćemo zbog toga morati ostaviti vlastitu sebičnost, ponos ili želju da uvijek bude po našemu. Upravo tu počinje unutarnja sloboda. Kada Kristu predamo ono za što smo se čvrsto držali, otvaramo prostor da Bog u nama učini nešto novo.
Današnje Evanđelje zato nije poziv na gubitak života, nego na njegovo potpuno pronalaženje u Kristu. Ono što darujemo Bogu iz ljubavi nije izgubljeno. Poput pšeničnog zrna, može postati početak obilnog roda koji možda danas još ne možemo vidjeti.
Kratka molitva
Gospodine Isuse, nauči me slijediti te vjernim i poniznim srcem. Oslobodi me sebičnosti i svega što me udaljava od tebe. Daj da svojim riječima, djelima i ljubavlju prema bližnjima donosim dobre plodove. Vodi me svojim putem i neka se u mome životu uvijek vrši tvoja volja. Amen.
