Kada se tlo iznenada zatrese, nestaje osjećaj sigurnosti koji svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo. U nekoliko sekundi čovjek postaje svjestan koliko su krhki domovi koje gradimo, planovi koje pravimo i stvari za koje mislimo da ih možemo potpuno kontrolirati. Potresi zbog toga ne izazivaju samo strah nego otvaraju i duboka pitanja o životu, prolaznosti i Bogu.
Nakon snažnijih potresa često se ponovno počinju čitati Isusove riječi o ratovima, gladi i potresima. Neki u svakom novom podrhtavanju odmah vide dokaz da je kraj svijeta blizu. Međutim, Kristove riječi ne smijemo pretvarati u kalendar kojim pokušavamo izračunati vrijeme posljednjih događaja. Sam Isus upozorava da se ne damo zavesti i prestrašiti.
Zato kršćanski odgovor na potres nije širenje panike niti tvrdnja da znamo zašto se određena katastrofa dogodila. Potresi imaju prirodne geološke uzroke, a Biblija ih istodobno koristi kao snažnu sliku ljudske krhkosti i događaja koji prate povijest spasenja.
Pravo pitanje stoga nije možemo li iz sljedećeg potresa izračunati kada će doći kraj. Mnogo je važnije zapitati se: Jesam li danas spreman živjeti s Bogom?
Potresi u Bibliji: Isus govori o budnosti, ne o panici
U govoru o budućim nevoljama Isus svojim učenicima govori:
„Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit će gladi i potresa po raznim mjestima.“ (usp. Mt 24,7)
Potresi se pojavljuju i u Knjizi Otkrivenja, gdje imaju snažnu simboličku i apokaliptičku ulogu. U Otkrivenju 6 opisuje se velik potres pri otvaranju šestoga pečata, dok Otkrivenje 16 govori o silnom potresu u sklopu vizije posljednjega suda.
Ali iz tih tekstova ne možemo zaključiti da svaki današnji potres predstavlja izravno ispunjenje određenog proročanstva niti da će potresi nužno iz godine u godinu postajati sve češći i snažniji. Biblijski tekst prvenstveno poziva čovjeka da bude budan i vjeran Bogu.
Isus ne želi da njegovi učenici žive paralizirani strahom.
Kršćanin zato ne treba nakon svakoga podrhtavanja tražiti datum kraja svijeta. Mnogo važnije je poslušati Kristov poziv da svoj život već danas usmjerimo prema Bogu.
Što znači potres i što nas o tome uči Isus? 5. svibnja 2026. 22:15 Mnogi su osjetili potres, osobito u Slavoniji, kada se tlo zatreslo u noći u 2:37 sati. Potres jačine 4,1 po…
Kada se zemlja zatrese, neka se probudi i naše srce
Prirodne katastrofe mogu čovjeka podsjetiti na ono što često zaboravlja zemaljski život nije vječan.
Novac, kuća, položaj, uspjeh i sve ono što godinama skupljamo može se pokazati vrlo krhkim. To ne znači da su zemaljske stvari nevažne, nego da od njih ne smijemo napraviti svojega boga.
Posebno je važna Isusova poruka iz Lukina Evanđelja. Kada mu govore o ljudskim tragedijama, Isus odbacuje zaključak da su stradali bili veći grešnici od drugih. Umjesto osuđivanja žrtava, poziva sve ljude na obraćenje (usp. Lk 13,1-5).
To potpuno mijenja način na koji kršćanin treba gledati katastrofu.
Ne trebamo govoriti: „Njima se to dogodilo zato što ih je Bog kaznio.“
Trebamo se pitati: „Kako ja živim život koji mi je Bog darovao?“
Potres zato može postati podsjetnik da ne odgađamo ono najvažnije. Pomirimo se s čovjekom s kojim godinama ne razgovaramo. Oprostimo. Vratimo se molitvi. Pristupimo ispovijedi ako smo se udaljili od Boga. Pomozimo ljudima koji su ostali bez doma ili žive u strahu.
To je mnogo snažniji kršćanski odgovor od nagađanja kada će doći kraj svijeta.
Stvorenje „uzdiše“, ali kršćanin živi u nadi
Sveti Pavao piše kako „sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima“ (usp. Rim 8,22). Te riječi govore o svijetu koji još čeka konačno ispunjenje Božjega plana.
No kršćanska poruka ne završava katastrofom.
Završava nadom.
Ne znamo kada će se dogoditi sljedeći veliki potres. Ne znamo ni dan završetka vlastitoga zemaljskog života. Isus upravo zato ne traži od nas da živimo u strahu, nego da budemo spremni kroz vjeru, ljubav, obraćenje i dobra djela.
Kada se zemlja zatrese, možemo osjetiti koliko smo maleni. Ali upravo tada možemo ponovno otkriti koliko nam je potreban Bog.
Ne dopustimo da nas strah udalji od Krista. Neka nas prolaznost ovoga svijeta podsjeti da svoje najveće pouzdanje ne gradimo na onome što se može zatresti, nego na Bogu koji ostaje.
