Dan nakon Velike Gospe, 16. kolovoza, vjernička se pozornost u mnogim našim krajevima okreće svetom Roku, svecu čije je ime stoljećima povezano s bolesnicima, epidemijama i ljudima pogođenima teškim nevoljama.
Iako su pojedinosti njegova životopisa dijelom sačuvane kroz kasniju predaju, srž njegova svjedočanstva ostala je snažna: umjesto sigurnosti izabrao je služenje, a pred tuđom bolešću nije zatvorio oči. Predaja ga povezuje s Montpellierom u Francuskoj, hodočašćem prema Rimu i njegovanjem oboljelih od kuge u Italiji. I sam je, prema predaji, obolio, zbog čega se sveti Rok kroz stoljeća zaziva kao zagovornik bolesnika i zaštitnik u vrijeme epidemija.
Svetost se pokazuje kada ne prođemo pokraj tuđe boli
Lako je govoriti o ljubavi prema bližnjemu kada nas ona ništa ne košta. Mnogo je teže ostati uz čovjeka kada njegova patnja od nas traži vrijeme, odricanje, hrabrost ili žrtvu.
Upravo tu život svetoga Roka postaje aktualan i danas.
Prema predaji, potjecao je iz imućne obitelji, ali je nakon smrti roditelja napustio sigurnost koju mu je imetak mogao pružiti i krenuo putem hodočasnika. Na putu se susreo s ljudima pogođenima kugom. Umjesto da ih zaobiđe, posvetio se njihovoj pomoći.
U tome se krije možda najvažnija poruka njegova života.
Svetac nije čovjek koji samo mnogo govori o Bogu. Svetac dopušta da se njegova vjera pretvori u ljubav prema čovjeku.
Sveti Rok nije mogao ukloniti svu patnju svijeta. Nije mogao pomoći svakome. Ali mogao je pomoći čovjeku koji se nalazio pred njim.
I učinio je ono što je mogao.
Koliko se puta i nama događa suprotno? Vidimo nečiju bol, ali pomislimo da će pomoći netko drugi. Čujemo da je netko bolestan, usamljen ili u teškoj situaciji, ali svakodnevne obveze brzo nas odvuku dalje.
Primjer svetoga Roka postavlja jednostavno pitanje: Ako vjerujem u Krista, može li čovjek koji pati ostati neprimijećen pokraj mene?
Upravo je ljubav prema bolesnima bila istaknuta i u hrvatskim proslavama njegova blagdana. Splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić govorio je o svetom Roku kao čovjeku koji se iz ljubavi prema Bogu nije bojao izložiti vlastiti život služeći najpotrebnijima.
I sam je upoznao bolest, samoću i kušnju
Život svetoga Roka nije priča u kojoj čovjek čini dobro pa ga zbog toga zaobiđu sve teškoće.
Dogodilo se upravo suprotno.
Prema predaji, dok je pomagao oboljelima, i sam je obolio od kuge. Povukao se izvan naselja, a uz taj dio njegova života vezana je poznata predaja o psu koji mu je donosio kruh. Upravo zato ga umjetnost često prikazuje kao hodočasnika sa štapom, ranom na nozi i psom uz njega.
Ta slika nosi snažnu duhovnu poruku.
Čovjek koji je pomagao drugima odjednom je i sam postao onaj kojemu je potrebna pomoć.
Ponekad Bog dopušta da upravo kroz vlastitu slabost počnemo drugačije gledati tuđu.
Tek kada sami čekamo liječnički nalaz, bolje razumijemo strah bolesnika.
Tek kada osjetimo samoću, drugačije gledamo čovjeka koji nema nikoga.
Tek kada nama zatreba pomoć, shvatimo koliko vrijedi ruka koju nam netko pruži.
Sveti Rok zato nije blizak samo onima koji pomažu bolesnicima. Blizak je i svakome tko danas nosi vlastitu bolest, strah ili neizvjesnost.
Njegova priča podsjeća nas da bolest ne znači da nas je Bog napustio.
Čovjek može biti slab tijelom, a istodobno snažan vjerom.
Može prolaziti kroz teško razdoblje, a ipak ostati u Božjim rukama.
Može izgubiti mnogo toga, a ne izgubiti nadu.
Zato se stoljećima vjernici utječu svetom Roku u trenucima bolesti i epidemija. Njegov se spomendan tradicionalno obilježava 16. kolovoza, a štovanje svetoga Roka snažno je prisutno i u hrvatskim krajevima.
Ali njegova poruka ne završava molbom: „Sveti Roko, zaštiti mene.“
Ona nas vodi korak dalje.
Pogledaj oko sebe i vidi postoji li netko kome ti danas možeš biti odgovor na molitvu.
Možda ne možeš izliječiti njegovu bolest, ali možeš ga nazvati.
Možda ne možeš riješiti njegov problem, ali možeš ga saslušati.
Možda nemaš mnogo novca, ali možeš podijeliti ono što imaš.
Možda ne znaš pronaći prave riječi, ali možeš biti prisutan.
To je vjera koja postaje djelo.
I možda je upravo to najveća lekcija svetoga Roka za naše vrijeme: ne prolazi pokraj čovjeka kojemu je teško samo zato što njegova nevolja nije tvoja.
Molitva svetom Roku
Sveti Roko, vjerni Kristov slugo i prijatelju bolesnih, danas ti povjeravamo sve koji nose bolest, bol i strah.
Zagovaraj pred Gospodinom one koji čekaju nalaze, one koji se liječe, one kojima je potrebna operacija i sve koji su izgubili snagu i nadu.
Budi blizu njihovim obiteljima, liječnicima, medicinskim sestrama i svima koji danima i noćima služe bolesnima.
Isprosi i nama srce koje neće okrenuti pogled od čovjeka u nevolji.
Nauči nas prepoznati Krista u bolesnome, usamljenome, siromašnome i zaboravljenome.
Kada nas pogodi kušnja, pomozi nam da ne izgubimo povjerenje u Boga.
Sveti Roko, zagovaraj nas kod Gospodina da u zdravlju budemo zahvalni, u bolesti puni nade, a prema svakom čovjeku spremni pokazati ljubav.
