Tada David reče Natanu: “Sagriješio sam protiv Jahve!” A Natan odvrati Davidu: “Jahve ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti.” 2. Samuelova 12,13
Tako to brzo ide? David priznaje svoj grijeh i Bog mu ga već oprašta! Zar to ide tako brzo? Da, tako brzo to ide!
Međutim, u stvarnosti to se ne događa tako brzo. I to zato što se naše srce tako dugo opire reći govoriti: “Sagriješio sam protiv Jahve!”
Kod Boga oproštenje se brzo dobiva. Ono je u stvari uvijek spremno jer je Sin Božji, Gospodin Isus, naše grijehe ponio na križ i jer je Isus kaznu podmirio time što je Bogu prinio zadovoljštinu. Brzo oproštenje postalo je moguće jer je križ uzdignut.
To vrijedi i za stravične zločine. Isus nije umro samo za male grijehe, već i za Davidove velike grijehe: brakolomstvo, podmuklost, izdaju i ubojstvo. Isusova zasluga je toliko velika da Bog zbog Isusa može oprostiti i najteže grijehe. Kod Boga ne postoje prepreke za praštanje.
Međutim, kod nas se stvari polako kreću. Mi svoje grijehe niječemo. Mi se ispričavamo, mi se branimo. No dok tako postupamo, Bog nam ne može oprostiti.
Oproštenje grijeha po krvi Isusa Krista najveća unutarnja pomoć koja nam se može dogoditi. Međutim, mi se lišavamo ove pomoći svojim nepokajanim srcem. Naši grijesi prate nas sve do pakla ako prije ne naučimo reći: “Sagriješio sam protiv Jahve.” Tek tada može i za nas vrijediti: “Jahve ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti.” Bog može pomilovati samo onoga tko sam sebe osudi.
Gospodine, pokaži nam naše srce! Otkrij nam naše grijehe i ne daj da propadnemo u svojoj nespremnosti na pokajanje! Amen.