Zašto je anđeo rekao: Ne bojte se? 9. prosinca 2025. 05:10 Božić nas ne poziva na vanjski sjaj, nego na nutarnju slobodu: Bog dolazi kako bi srce oslobodio straha i ispunio…
Reče Jeremija: Čuh klevete mnogih: »Užas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti.« Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. »Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!« Sa mnom je Gospodin kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma jer neće uspjeti, vječna se sramota neće zaboraviti. Gospodine nad vojskama, koji proničeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. Pjevajte Gospodinu, hvalite Gospodina jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 69,8-10.14.17.33-35
Pripjev: Po velikoj dobroti svojoj usliši me, Gospodine!
Jer zbog tebe podnesoh pogrdu i stid mi pokri lice. Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje. Jer me izjela revnost za dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.
No tebi se molim, Gospodine, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši, po svojoj vjernoj pomoći! Usliši me, Gospodine, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu obazri se na me!
Gledajte, ubogi, i radujte se, nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite. Jer siromahe Gospodin čuje, on ne prezire sužanja svojih. Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima miče.
Drugo čitanje: Rim 5,12-15
S darom nije kao s grijehom.
Čitanje Poslanice
svetoga Pavla apostola Rimljanima Braćo! Kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt… Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći. Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu. Riječ Gospodnja. Evanđelje:
Mt 10,26-33 Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vrijedniji ste nego mnogo vrabaca. Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.« Riječ Gospodnja.
Promišljanje:
Strah od progona Neposredno prije onoga što govori u današnjem evanđeoskom odlomku, Isus napominje učenicima da ih šalje kao „ovce među vukove”, da će ih ljudi „zamrziti” i „progoniti” te da će na kraju završiti kao i on sâm, jer „nije učenik nad učiteljem” (usp. Mt 10,16–25). To su vrlo neugodna upozorenja, no apostoli već znaju da je Isus u pravu: on je liječio bolesne, izgonio zloduhe i nitko ga nije mogao nadmudriti u raspravama, a svejedno je morao bježati. Što li će tek biti sa slabašnim apostolima! Svijet će ih zasigurno samljeti…
Isus ovdje svoje učenike priprema za poslanje: iako nam se na prvi pogled čini da ih tješi, on ih zapravo pokušava vratiti u stvarnost. Učenici se boje gubitka zemaljskog života, no Isus im bistri pamet poručujući neka se, ako se već boje, radije boje gubitka vječnoga života, a ne ovoga prolaznog, svjetovnog. „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo”– moćnika, nasilnika, bilo koga tko će vas progoniti ili mrziti – nego se bojte onoga „koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu” (r. 28). Često tu naprečac pomislimo da se trebamo bojati đavla ili grijeha, ali samo jedna osoba ima vlast nad prolaznim i neprolaznim životom, a to je Bog.
Strah Božji Isus ukazuje na nešto što je Židovima bilo vrlo poznato: strah Gospodnji. Kao da se u svojoj poruci nadovezuje na proroka Izaiju, koji je rekao: „[N]emajte straha. Gospodin nad vojskama – on jedini nek’ vam svet bude; jedino se njega bojte, strah od njega nek’ vas prožme.” (Iz 29,12s). Lajtmotiv straha Božjega proteže se kroz cijeli Stari zavjet, no on ne označava strah od kazne ili odmazde zbog kršenja neke zapovijedi, nego strah od povređivanja voljene osobe. Kada muž zaboravi na godišnjicu braka i dođe kući praznih ruku, on se ne boji ženine odmazde, nego osjeća bojazan zbog toga što ju je povrijedio i tako narušio zajednički odnos. Imati straha Božjega znači uvijek staviti na prvo mjesto odnos koji imamo s Bogom. U svim odlukama koje donosimo, glavno mjerilo po kojemu se trebamo ravnati jest pitanje kako one utječu na taj primarni odnos. Trebali bismo razmišljati ovako: ne zato što bi me Bog mogao kazniti, nego zato što se ne želim udaljiti od njega, ja ne želim da grijeh, pohlepa ili zloća stanu između nas. Želim se držati Božjih zapovijedi i naviještati riječ koju mi je povjerio pa makar me to koštalo ugleda, imovine, zdravlja ili čak života – jer je prije mene to itekako koštalo njega. Isus učenicima želi usmjeriti pogled na prave vrijednosti, podsjetiti ih na činjenicu da je ovo zemaljsko samo prolazna stanica i da su sva blaga svijeta ništavna naspram divota vječnoga života.
Nismo samo stvorenja Jedna je rečenica iz današnjeg čitanja posebno važna za suvremeni sekularizirani svijet: „Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca.” (Mt 10,31). Kakvu budućnost ima čovjek u svijetu koji je uklonio Boga i nadnaravno iz svojega vidokruga i razmišljanja? Zar ne istu kao i običan vrabac? Nekoliko puta zamahnemo krilima, nešto kriknemo, no već nas sutra može poklopiti neka mačka i tu sve prestaje. Mladome čovjeku ovo zvuči kao daleka budućnost, ali svatko tko je već doživio pristojne godine zna da život prođe za tren, a zatim i vrapci i ljudi završe u istoj zemlji, u istom crnilu. Takav je svjetonazor, satkan od besmisla i ništavila, glavni krivac za stalan porast osjećaja straha i beznađa u ljudima.
Paradoksalno je da s razvojem tehnologije i medicine, množenjem suvremenih udobnosti i produljenjem životnoga vijeka istovremeno rastu ljudske tjeskobe, nemiri i brige. Što je zemlja materijalno bogatija, to postaje duhovno siromašnija. Kad god uklonimo Boga iz jednadžbe svoga života, tada uklanjamo i povjerenje u Božju providnost, u njegov plan za naš život, uklanjamo smislenost trpljenja i nadu da Bog, koliko god stvari oko nas bile loše, sve može izvesti na dobro ako se uzdamo u njega. Bez vjere, mi smo samo slučajan proizvod bioloških procesa te je stoga potpuno razumljivo da nas takve obuzima tjeskoba, koju onda liječimo refleksnim okretanjem glave prema prolaznim užitcima, fantazijama i radikalnim ideologijama ne bismo li stvorili osjećaj da se nekako razlikujemo od onoga vrapca.
Jeremija i vječni život Isus nam nudi drukčiju poruku: mi nismo ni slučaj ni broj, nego smo stvoreni iz ljubavi i s određenom svrhom. Ako se budemo držali saveza što smo ga s Bogom sklopili u krštenju i ako u svemu tražimo Božju volju, zadobit ćemo vječni život. Možda tako izgubimo sve drugo, ali ipak vrijedi poći tim putem. Tim je putem išao i prorok Jeremija. Nijedan drugi prorok nije trpio toliko odbacivanja zbog Božje riječi: čak ga je i vlastita obitelj htjela ubiti. U prvom čitanju imamo jednu od njegovih brojnih jadikovki koje su ponekad toliko zastrašujuće da se pitamo smije li jedan Božji čovjek takvo što govoriti. No usprkos svoj težini koju nosi u duši, on ostaje postojan u naviještanju Božje riječi: ne zna živjeti drukčije doli vršeći Božju volju, koliko god mu to izvanjskih nevolja izazivalo.
Zaključak Dosta često nas vjernike pozivaju da se oslobodimo okova dogmi i da počnemo uživati u životu, slobodni od Boga i religije. Ja se, naprotiv, ne usuđujem ni zamisliti takav svijet – svijet u kojem bi moj život ovisio isključivo o mojim sposobnostima, u kojemu moji grijesi ne bi bili otkupljeni i u kojem bi mi kraj, koliko god ja pravedan, pošten i marljiv bio, svejedno bio u ništavilu. Zato Bogu hvala na Isusu Kristu što nas je od svega toga oslobodio!
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.
