Evanđelje dana za subotu, 26. listopada 2024. godine: Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! (Luka 13, 1-9)
Prvo čitanje:
Ef 4, 7-16
Krist je Glava od kojega sve Tijelo promiče svoj rast.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo! Svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje dade dare ljudima. Ono »uzađe« — što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni. On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: da više ne budemo nejačad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krči zabludi. Nego, istinujući u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, od kojega sve Tijelo, usklađeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promiče svoj rast na saziđivanje u ljubavi. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 122, 1-5
Pripjev: Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!
Obradovah se kad mi rekoše: »Hajdemo u Dom Gospodnji!« Eto, noge nam već stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme.
Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani i kao u jedno saliveni! Onamo uzlaze plemena, plemena Gospodnja.
Po Zakonu Izraelovu, da slave ime Gospodnje. Ondje stoje sudačke stolice, stolice doma Davidova.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki U taj čas dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.« Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć’ ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ’Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ’Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’« (Luka 13, 1-9)
Evanđelje dana – komentar Na početku ovog poglavlja govori se o dvije nacionalne tragedije. Prva je bila pokolj nekih Galilejaca koji su došli u Jeruzalem pokloniti se. Pilat, upravitelj Judeje, zapovjedio je da ih pogube dok su prinosili žrtve. Druga se tragedija ticala rušenja kule u Siloamu, što je prouzročilo smrt osamnaest ljudi. O toj se nesreći ne zna ništa osim ovoga što je ovdje zapisano. Ali treba je shvatiti kao upozorenje čitavom narodu Izraela da će na njih doći nesreća ako se ne obrate.
U tijesnoj vezi s prethodnim, Isus je ispripovjedio usporedbu o smokvi. Nije teško vidjeti da je smokva Izrael, zasađen u Božjem vinogradu, to jest, svijetu. Bog je tražio plod na stablu, ali ga ne nađe. Zato reče vinogradaru (Isusu) da tri godine uzalud traži plod na stablu. Najjednostavnije tumačenje tih riječi odnosilo bi se na prve tri godine javne službe našeg Gospodina. Smisao ovog ulomka je u tome da je smokva imala dovoljno vremena donijeti plod, ako je tu uopće mogla. Ako u tri godine nije bilo nikakva ploda, tada je razuman zaključak da ga neće ni biti. Zbog njezine neplodnosti, Bog je naredio da se posiječe. Samo je zauzimala zemlju koja se mogla bolje iskoristiti. Vinogradar se zauzimao za smokva moleći da joj dade još godinu dana. I upravo se to i dogodilo. Kad je počela četvrta godina, Izrael je odbacio i razapeo Gospodina Isusa. (William MacDonald; prema “Komentaru Novoga zavjeta”)
