Gospodine, i moj je život, poput tvoga, isprepleten s ljudima sa svih strana. I dok proživljavam današnji dan daj da čujem tvoj glas po prorocima našega vremena i da njihove riječi primim u svoj život.
ČITANJA: od dana: Iz 41,13-20; Ps 145,1.9-13b; Mt 11,11-15
II. tjedan došašća Četvrtak, 14. 12. 2023.
Sv. Ivan od Križa, prezbiter i crkveni naučitelj Spomendan
IMENDANI: Ivan, Venancije Fortunat
Prvo čitanje: Iz 41, 13-20
Ja sam otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov.
Čitanje knjige proroka Izaije
Ja, Gospodin, Bog Tvoj, krijepim desnicu tvoju. Kažem ti: »Ne boj se, ja ti pomažem.« Ne boj se, Jakove crviću, Izraele, ličinko, ja sam pomoć tvoja — riječ je Gospodnja — Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj. Gle, činim te mlatilom oštrim, novim, dvostrukih zubaca; mlatit ćeš i satirati brda, u prah ćeš pretvoriti bregove. Vijat ćeš ih, vjetar će ih odnijeti, vihor će ih raspršiti. A ti ćeš kliktali u Gospodinu, dičit ćeš se Svecem Izraelovim. Ubogi i bijedni vodu traže, a nje nema, jezik im se osuši od žeđi. Ja, Gospodin, njih ću uslišiti, ja, Bog Izraelov, ostavit ih neću. U goleti bregova otvorit ću rijeke, i posred dolova izvore. Pustinju ću pretvoriti u močvaru, a u vrela sušnu zemlju. Posadit ću u pustinji cedar, bagrem, mirtu i maslinu. Stepu ću pošumiti čempresom, brijestom i šimširom zajedno. Nek svi vide i nek znaju, nek promisle i nek shvate: ruka Gospodnja to učini, Svetac Izraelov stvori sve. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 145, 1.9-13b
Pripjev:Milostiv je i milosrdan Gospodin, spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Slavit ću te, o Bože, kralju moj, ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka. Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim.
Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja i tvoji sveti nek te blagoslivlju! Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore.
Nek objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva tvoga. Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, tvoja vladavina za sva pokoljenja.
Evanđelje: Mt 11, 11-15
Ne usta veći od Ivana Krstitelja.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega! A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe. Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana. Zapravo ako hoćete: on je Ilija koji ima doći. Tko ima uši, neka čuje.« Riječ Gospodnja.
Razmatranje:
Ivan šalje dvojicu svojih učenika – iz tamnice – da pitaju Gospodina Isusa, je li on onaj koji ima doći ili da čekaju drugoga? Upitnik svakome naraštaju i iz svakog naraštaja, koji se upravlja Isusu, pa tako i danas: Jesi li ti, Isuse, pravi ili nisi? Isus ne odgovara izravno Ivanu, nego smjera na djela koja čini. Ako ta djela nisu dovoljno jasni znak kako je u Isusu nastupilo mesijansko vrijeme, ako ga ti znakovi ne ovjerovljuju kao Božjega poslanika, kako je napokon došlo vrijeme spasenja, završno poglavlje povijesti spasenja, onda ne znamo tko bi mogao biti na pozornici ovoga svijeta.
A Isusov sud spram Ivana. On je više od proroka, on utire put Mesiji. On je najveći među ljudima, imao je u životu krajnje specifičnu zadaću i poslanje. Ta međutim uloga seže samo do Isusa. Nakon Isusa imamo novi poredak, novo doba, nastupa nova epoha. To je doba Božjeg kraljevanja i kraljevstva koje stavlja sve dotadanje u sjenu. Ivan je na pragu, od njegova nastupa započinje nešto posve novo u povijesti čovječanstva. Ivanova uloga jest pokazati na Mesiju, on vodi do Isusa, on upire prstom.
Ivan nastupa na Jordanu, žestoko i neumoljivo, gorljiv kao nekoć Ilija prorok. Njegov je nastup živi prosvjed protiv svega onoga što se događa u Hramu i židovskim rabinskim školama. Poziva svijet na Jordan, upravo na mjesto gdje je nekoć Jozua uveo narod u Obećanu zemlju i želi da svatko sa svoje strane obnovi taj korak, da obraćen uniđe u novu zbilju kojoj on vidi početak, prema Božjem kraljevstvu. Sve drugo je najobičnija izdaja i Boga i čovjeka. I Isus se pridružio toj rijeci koja je došla Ivanu na Jordan. I Isus je osjetio, da tu je jedan u kome imamo podudarnost Božjeg govora, riječi, proročkoga izričaja i ljudske riječi. Autentičnost života, vjerodostojnost izričaja i poruke. Bog se ponovno objavio u Ivanu, sinu Zaharijinu, postao je živa zbilja, a ne mrtvi predmet štovanja.
Isus donosi slobodu, liječi. Njegov učinak u odnosu na Ivana jest u tome što je proročku žestinu, sav onaj žar s kojim je Ivan nastupio okrenuo u spas, iscjeljenje čovjekova bića. Svoje slušatelje upozorava, tko je zapravo Ivan koga su tražili na Jordanu, a sad je u tamnici, čeka smrt. Svaki koji se onodobno krstio u Jordanu, nije to učinio iz mode ili zbog atraktivnosti. Nije on nikakva trstika koju vjetar ljulja ili lomi. Ivana nema ondje gdje je novac i moć, nema ga među moćnicima ovoga svijeta. On im je živi prosvjed. Kraljevstvo je Božje navijestio, i ono je tu. Živi i mrtvi uskrisavaju. Isus čini čudesa, pretvara Ivanovu riječ u pitko Evanđelje. Upravo kao u kemiji ili čovjekovu metabolizmu. Dušik i fosfor su otrovni, ali su potrebni u minimalnim količinama da se čovjekovo tijelo održi. Sve služi životu! Pogotovo pod Isusovom rukom i u Isusovim ustima.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.
