Po proročanstvu proroka Miheja se taj čudesni božanski događaj, naime to da Riječ, Sin Božji, postane čovjekom, treba ispuniti u Betlehemu, Davidovu gradu. No Marija, žena izabrana za to da mu bude majkom, živjela je u Nazaretu u Galileji.
Za ispunjenje svoga nauma Bog se poslužio čak i kraljevima: po naredbi cara Augusta, Marije i Josipa bili su primorani otputovati u Betlehem, gdje se imao roditi Krist. U tom sajmišnom gradiću, u pukom siromaštvu, rodilo se dijete koje je, budući da je bilo započeto po Duhu Svetom, bilo Sin Božji, Spasitelj svijeta. Ne samo što je naš Stvoritelj sišao k nama i prebivao među grešnicima, nego je došao u potpunu poniznost. On, Gospodin slave, bio je položen u jasle.
Tom novorođenom djetetu su u Betlehemu, koji je u to doba bio prepun putnika, uskratili prikladno mjesto za počinak. Nitko osim nekolicine pastira nije primijetio da je došao. No premda je Zemlja ostala ravnodušna prema takvom posjetitelju, Nebo se pokrenuo da iskaže čast tom jedinstvenom događaju. Na betlehemskim poljanama čulo se veličanje kojim su anđeli veličali Božju ljubav, koja je na taj način otkrivena ljudskom rodu. Pastiri su primili divnu poruku što im je objavljena riječima: „Rodio vam se Spasitelj“ ( Luka 2,10.11 ).
Kad bi, samo, mnogi ljudi danas u djetetu iz jasala prepoznali Sina Božjega, Spasitelja! Prignuli bi se i poklonili Njemu koji je sišao „potražiti i naći ono što je bilo izgubljeno“ ( Luka 19,10 ).
