Kad su prvi doseljenici stigli u Australiju, utvrdili su da ondje ne raste bodljikava biljka čičak.
Stoga je čežnja za domovinom navela nekog rodoljubivog Škota da iz svoje domovine naruči malo njegova sjemena. Čičak je, inače, amblem, to jest zaštitni znak, škotskog naroda. Onaj čovjek je to sjeme posijao u svom vrtu. Biljka je niknula, ukorijenila se, porasla i procvala. Vjetar i vrijeme učinili su ostalo: danas se čkalj može naći po svom Australiji, po cijelom kontinentu, na muku i nepriliku nebrojenim poljodjelcima.
Bilo je posijano sitno sjeme – s pogubnim posljedicama. To se može dogoditi iu našim životima. Neki grijeh koji smatramo bezopasnim i ne osuđujemo ga umnožit će se. Pomisli samo na sve neugodne misli koje imamo ili na gorčinu, zlu požudu, pohlepu, zavist, mržnju, nevjeru, ponositost i nešto slično. Takvim osjećajima se ne smije dopustiti da se ukorijene, jer ugrožavaju naš odnos s Bogom.
Njemu je poznato podrijetlo svakoga zla. Stoga on istražuje naše srce i razotkriva njihovo stanje. On nas želi očistiti od manjih grijeha, prije negoli izazovu veću štetu u našem životu.
Putem Božje Riječi, koju Gospodin Isus uspoređuje sa sjemenom, On nam pokazuje što se ne podudara s Njegovom svetošću. Osim toga, Bog se ne želi baviti samo s posljedicama, nego s korijenom, to jest s izvorom. Ako iskreno prihvatimo autoritet Biblije i živimo u skladu s njom, naš će život biti na radost našem Bogu.

