Kad sam bio mladi svećenik u Pennsylvaniji, čitao sam mnogo knjiga o životima pobožnih ljudi koji su vodili vrlo jednostavan način života.
To je zvučalo kao odgovor na moju želju da me Bog upotrijebi. U to vrijeme poznavao sam jednog ministra koji je govorio s velikim autoritetom i za mene je bio pravi heroj. Vodio je potpuno jednostavan život, živeći u maloj sobi i posjedujući samo jedan par odjeće.
Mislio sam da uskraćivanje samoga sebe znači živjeti spartanski način života. Molio sam se: “Gospodine, to je ono što želim. Mogao bih biti moćnik ako ispraznim svoje ormare i zadržim samo nekoliko pari odjeće. Prodat ću auto i kupiti jeftiniji. Kupit ću staru, neuglednu kuću. Odreći ću se odreska i jesti meso za hamburger. Mogao bih dati sjajan primjer ako ne bih imao želju za materijalnim stvarima na zemlji.” Zapravo, govorio sam: “Kad bih samo mogao dovoljno patiti, uhvatiti se za svoje tijelo i postati asketa, mogao bih služiti Gospodinu istinskom snagom.”
Ubrzo nakon toga, moj je junak počeo poučavati lažnu doktrinu i mnogi su životi uništeni zbog toga. Tada mi je Gospodin rekao: “Nije u tome pobjeda, Davide. Pobjeda nije tvoja, moja je.”
Ljubljeni, upravo u ovom trenutku Isus nam dolazi i kaže: „Uzmite me za ruku i slijedite me u moju smrt, moj ukop i moje uskrsnuće. Pogledaj križ, prigrli ga i uhvati se moje pobjede. Tamo se događa razapinjanje tijela.”
Da, umrijeti u Kristu je čin vjere. Moramo se smatrati mrtvima grijehu, a živima u Bogu po našem Gospodinu Isusu Kristu. Pavao je rekao: “Da upoznam njega i snagu njegova uskrsnuća i sudjelovanje u njegovim patnjama, suobličenih njegovoj smrti” (Filipljanima 3:10, NKJV).
Kad Pavao kaže da želi upoznati Krista u snazi njegova uskrsnuća i sudjelovanja u njegovim patnjama, on govori o Kristovom uskrsnuću i patnjama, a ne o svojim ili bilo čijim drugima. Umiranje sebi govori o Kristovoj patnji. Pogledaj na križ!
David Wilkerson
