Što mislite, što je ljepše: pogled prema vrhu ili pogled s vrha
svijeta? Pogled prema vrhu iznad kojeg ne postoji ništa više ili pogled s vrha Himalaja do kraja obzorja?
Hvalospjev i molitva Bogu vjernome Poučna pjesma.
Psalma 89
Ezrahijca Etana.
O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka,
kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju:
»Savez sklopih s izabranikom svojim,
zakleh se Davidu, sluzi svome:
tvoje potomstvo održat ću dovijeka,
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«
Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve,
i tvoju vjernost u zboru svetih.
Ta tko je u oblacima ravan Jahvi,
tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?
Bog je strahovit u zboru svetih,
velik i strašan svima oko sebe.
Jahve, Bože nad vojskama, tko je kao ti?
Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.
Ti zapovijedaš bučnome moru,
obuzdavaš silu valova njegovih;
ti sasječe Rahaba i zgazi,
snažnom mišicom rasu dušmane svoje.
Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja,
zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;
sjever i jug ti si stvorio,
Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.
Tvoja je mišica snažna,
ruka čvrsta, desnica dignuta.
Pravda i pravednost temelj su prijestolja tvoga,
ljubav i istina koračaju pred tobom.
Blago narodu vičnu svetom klicanju,
on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,
u tvom se imenu raduje svagda
i tvojom se pravdom ponosi.
Jer ti si ures moći njegove,
po tvojoj milosti raste snaga naša.
Jer Jahve je štit naš,
Svetac Izraelov kralj je naš.
Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim:
»Junaku stavih krunu na glavu,
izabranika iz naroda izdigoh;
nađoh Davida, slugu svoga,
svetim ga svojim uljem pomazah,
da ruka moja svagda ostane s njime
i moja mišica da ga krijepi.
Neće ga nadmudriti dušmanin,
niti oboriti sin bezakonja.
Razbit ću pred njim protivnike njegove,
pogubit ću mrzitelje njegove.
Vjernost moja i dobrota bit će s njime
i u mome imenu rast će mu snaga.
Pružit ću njegovu ruku nad more,
do Rijeke desnicu njegovu.
On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.’
A ja ću ga prvorođencem učiniti,
najvišim među kraljevima svijeta.
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran.
Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim
i prijestolje mu kao dan nebeski.
Ako li mu sinovi zakon moj ostave
i ne budu hodili po naredbama mojim,
ako li prestupe odredbe moje
i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
šibom ću kazniti nedjelo njihovo,
udarcima ljutim krivicu njihovu,
ali mu naklonosti svoje oduzeti neću
niti ću prekršiti vjernosti svoje.
Neću povrijediti saveza svojega
i neću poreći obećanja svoga.
Jednom se zakleh svetošću svojom:
Davida prevariti neću:
potomstvo će njegovo ostati dovijeka,
prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
ostat će dovijeka kao mjesec,
vjerni svjedok na nebu.«
A sada ti ga odbi i odbaci,
silno se razgnjevi na pomazanika svoga.
Prezre savez sa slugom svojim
i krunu njegovu do zemlje ponizi.
Razvali sve zidine njegove,
njegove utvrde u ruševine baci.
Pljačkaju ga svi što naiđu,
na ruglo je susjedima svojim.
Podiže desnicu dušmana njegovih
i obradova protivnike njegove.
Otupi oštricu mača njegova,
u boju mu ne pomože.
Njegovu sjaju kraj učini,
njegovo prijestolje na zemlju obori.
Skratio si dane mladosti njegove,
sramotom ga pokrio.
Ta dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati?
Hoće li gnjev tvoj k’o oganj gorjeti?
Sjeti se kako je kratak život moj,
kako si ljude prolazne stvorio!
Tko živ smrti vidjeti neće?
Tko će od ruke podzemlja dušu sačuvati?
Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska
kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih:
u srcu nosim svu mržnju pogana
s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve,
s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.
Blagoslovljen Jahve dovijeka!
Tako neka bude. Amen!
Takvu nam perspektivu, sliku o Bogu, nudi autor Psalma 89.
Čitajući psalam od kraja prema početku, čini nam se kao da se uspinjemo prema vrhu svijeta.
A s vrha svijeta pruža se pogled kakav je opisan u prvih 19 stihova. S vrha svijeta čovjekovo divljenje izaziva „ljubav“ onoga čije se ime ne smije ni izgovoriti. Ljubav se očituje kroz „vjernost koju valja naviještati kroz sva koljena“.
Ta ljubav nema vremensko ograničenje i njen temelj stoji na samom vrhu, „na nebu“.
Zastava koja se vijori na samom vrhu jest zastava ‘Saveza’.
Savez Boga i čovjeka. Obećanje, zakletva dana Davidu, slugi svojemu, da će njegovo potomstvo održati dovijeka.
Čovjekov život, češće no išta drugo, obilježavaju pogledi iz podnožja planinama Uprti prema gore, prema nebu „odakle nam dolazi pomoć“.
Naša sadašnja situacija i neizbježna prisutnost teškoća i nevolja, zamagljuju nam pogled. Osjećamo se kao
da nas je Bog ‘zaboravio’, ‘ostavio’ ili ‘prepustio dušmanima’. Što tada činiti? Valja se ponovo uspeti prema samom vrhu.
Naše tužbalice, kao što jest ovaj Psalam 89, ne nestaju. No, s vrha planine, iz Božje perspektive vidi se drugačije.
Potpunije, jasnije i dalje. Iznad svega i svih stoji „Jahve Sabaot, Bog nad
vojskama“. Samo On zaslužuje slavljenje i klicanje riječima
svete pjesme koja se čuje do nakraj Njegove zemlje!!!