Mudro je i razborito promišljati o izbjegavanju ludog pouzdanja i obijesti.
Mudro nas savjetuje Kempenac da se ne oslanjamo na same sebe, nego da postavimo svoju nadu u Boga te da učinimo koliko je do nas, a Bog će pomoći našoj dobroj volji.
Budući da nam je darovana slobodna volja kao znak najveće Božje ljubavi za nas, s njom dolazi i rizik da prokockamo taj dar na vlastitu propast.
Obijestan čovjek pun oholosti oglušuje se o Božju pomoć i pomišlja da može sve činiti svojim snagama te s takvim ludim pouzdanjem šteti sebi i svima oko sebe. Božja milost pomaže ponizne, a ponizuje one koji se preuzetno uzdaju u se, kaže nam Kempenac.
Jako je važno bdjeti nad sobom da se ne uzoholimo radi svojih dobrih djela, jer sudovi Božji glase drukčije nego sudovi ljudski. Bogu je uvijek bliži ponizan i blag, nego uznosit. Zato Bog poniznom daruje mir, a u srcu oholice često je zavist i srdžba.
Očuvaj me Gospodine obijesti i uznositosti, a daruj mi ponizno i blago srce.
Autor: Josip Ćulumović
Vezani članci:
Kako pobijediti požudu i vratiti čistoću srca 8. veljače 2026. 05:15 Požuda je više od osobne slabosti ili privatne borbe ona je izravan napad na svetost ljudske osobe, na brak, na…
