Isus „ponovno uđe u sinagogu; a bijaše ondje čovjek koji imaše usahlu ruku.
I vrebahu na nj hoće li ga u subotu ozdraviti, da ga mogu optužiti. I reče on čovjeku koji imaše usahlu ruku: ‘Stani u sredinu.’ I reče im: ‘Je li dopušteno subotom činiti dobro ili činiti zlo; život spasiti ili pogubiti?’
No oni šutješ. Tada ih on, ražalošćen zbog okorjelosti njihova srca, srdito pogleda uokrug i reče onome čovjeku: ‘Ispruži ruku.’ On je ispruži: i ruka mu bijaše iscijeljena, zdrava kao i druga. A farizeji iziđoše i odmah počeše s herodovcima vijećati protiv Njega, kako da ga ubiju“ ( Marko 3,1-6 ).
Naučimo dvije pouke iz navedenog odjeljka Pisma:
1. Nedostatak razumijevanja i tvrdoća srca obilježavao je onaj koji su u tolikoj mjeri bili zaslijepljeni vjerskim ponosom da su već htjeli ubiti Isusa, koji ih je pozdravio.
2. Svačije moralno stanje pred Bogom slično je stanju nekog nevoljnika koji boluje od neizlječive bolesti; ta bolest je njegov grijeh. Kako možemo biti izliječeni? Čineći ono što je Isus rekao, to jest pokoriti se Njemu.
Onaj čovjek je ispružio svoju usahlu ruku. On je bez ikakve sumnje vjerovao da će ga Isus izliječiti. Taj pokret vjere je ono što Bog zahtijeva za oproštenje grijehâ i vječni život. Isus čak i danas može izvesti to čudo. On je spreman primiti za ruku svakoga tko se osjeća paraliziran svojim grijehom, kako bi ga spasio i dodijelio mu život i mir.
