U svakodnevnom životu lako je usredotočiti se na tuđe pogreške, prosuđivati njihove postupke i mjeriti ih vlastitim kriterijima. Isus nas u današnjem Evanđelju poziva na sasvim drukčiji pogled.
On nas podsjeća da je srce ispunjeno milosrđem vrjednije od hladne osude i da je ljubav prema čovjeku uvijek ispred pukoga formalizma. Krist želi da naučimo gledati druge njegovim očima – očima koje vide potrebu, a ne samo propust.
Isus stavlja čovjeka ispred običaja
Današnje Evanđelje (Mt 12,1-8) donosi događaj u kojem Isusovi učenici, prolazeći kroz usjeve, trgaju klasje kako bi utažili glad. Farizeji odmah pronalaze razlog za optužbu jer smatraju da učenici krše subotnji zakon.
Isus odgovara riječima koje ostaju trajni poziv svakom vjerniku: „Milosrđe mi je milo, a ne žrtva.“ Time ne odbacuje Božji zakon, nego otkriva njegovo pravo značenje. Svaki zakon postoji radi dobra čovjeka i njegova spasenja, a ne kako bi postao teret koji guši ljubav.
Krist nas uči da se Božja volja ne može svesti samo na vanjsko izvršavanje propisa. Bog prije svega gleda srce koje zna ljubiti, opraštati i pomagati.
I danas se lako može dogoditi da postanemo poput farizeja. Često brzo donosimo zaključke o ljudima, ne poznajući njihove borbe, njihove rane ili okolnosti u kojima žive. Nekada nekoga otpišemo zbog jedne pogreške, jedne riječi ili jednog postupka.
Isus nas poziva da budemo oprezni kada sudimo. Umjesto da tražimo razloge za osudu, pozvani smo tražiti prilike za razumijevanje, pomoć i ohrabrenje.
Pravo kršćansko srce nije ono koje neprestano pronalazi tuđe pogreške, nego ono koje se raduje svakom čovjeku koji se približava Bogu. Ljubav uvijek vidi više od onoga što je vidljivo na prvi pogled.
Evanđelje nas podsjeća da je najveća radost živjeti tako da svojim riječima, djelima i molitvom pomažemo drugima približiti se Bogu. Naš poziv nije udaljavati ljude od Krista, nego ih svojim primjerom privlačiti njegovoj ljubavi.
Kada molimo za druge, opraštamo onima koji su nas povrijedili i pružamo ruku onima koji su posrnuli, tada postajemo svjedoci Evanđelja. Takav život ostavlja trag koji nadilazi prolaznost ovoga svijeta.
Bog od nas ne traži savršenstvo bez ljubavi, nego srce koje se svakoga dana trudi biti sve sličnije Kristu.
Današnje Evanđelje snažno nas podsjeća da će Bog više gledati koliko smo ljubili nego koliko smo osuđivali. Krist nas poziva da otvorimo srce milosrđu, suosjećanju i dobroti.
Neka naše riječi budu riječi ohrabrenja, naši postupci znak Božje ljubavi, a naše molitve most koji vodi druge prema nebu. Tako ćemo živjeti Evanđelje ne samo riječima, nego cijelim svojim životom.
