
Psalam 148 poziva prirodni svijet da pjeva pjesmu hvale Bogu koji je stvorio sve što vidimo.
Kad pogledamo svijet prirode, vidimo ljepotu stvaranja i potaknuti smo da slavimo Boga za to.
To je osnovna ljudska sklonost koja postoji tisućama godina. Čak je i pisac psalama imao takvo nadahnuće i napisao je Psalam 148 da slavi Boga za svu ljepotu koju je vidio.
Slava Gospodu!
Hvalite Gospodina s nebesa,
hvalite ga u visinama!
Hvalite ga, svi anđeli njegovi,
hvalite ga, sva vojska njegova!
Hvalite ga, sunce i mjeseče,
hvalite ga, sve zvijezde sjajne!
Hvalite ga, nebesa višnja,
i vode nad nebesima!
Neka hvale ime Gospodnje!
Jer on je naredio i oni su stvoreni.
I on ih utvrdi zauvijek i zauvijek;
odredio im je granice koje se ne mogu prijeći.
Hvalite Gospoda sa zemlje,
morske nemani i sve dubine,
vatra i tuče, snijeg i mraz,
olujni vjetre ispunjavajući njegovu zapovijed!
Planine i sva brda,
voćke i svi cedrovi!
Zvijeri i sva stoka,
gmizavci i ptice leteće!
Kraljevi zemaljski i svi narodi,
kneževi i svi vladari zemaljski!
Mladići i djevojke zajedno,
starci i djeca!
Neka hvale ime Gospodnje,
jer samo je njegovo ime uzvišeno;
slava mu je nad zemljom i nebom.
Podigao je rog za svoj narod,
hvalu za sve svoje svete,
za narod Izraelov koji je blizu njega.
Slava Gospodu!

