od Isusa možemo naučiti i biti primjer poniznosti, On naš ući da budemo jednostavni i da radimo dobro svima ljudima, da ga slijedimo iskrenim srce kao što je Isus i činio.
Izrael, u svojoj povijesti sastavljenoj od dugih izgnanstava, često je imao iskustvo potpune nemoći pred događajima koje nikakva ljudska sila nije mogla promijeniti.
I tako je stekao poniznost, odnosno stav potpune ovisnosti i potpunog povjerenja u Boga. I, upravo u svom stanju skromnog i siromašnog naroda, Izrael je često nalazio utočište i dobrodošlicu samo u Onome koji je sklopio vječni savez sa svojim narodom.
Nadalje, iz mesijanske perspektive očekuje se ponizni kralj koji jašući na magarcu ulazi u Sion, jer je Bog Izraelov prije svega “Bog poniznih”. Budući da su se sva očekivanja ispunila u Isusu, iz njegova života i njegova učenja možemo izvući pravu poniznost, onu koja čini našu molitvu ugodnom Gospodinu. “Molitva poniznih probija oblake” (Prop 35,17).
Isusov život savršena je lekcija poniznosti
Isusov život savršena je lekcija poniznosti. On, iako Bog, najprije je postao čovjekom u utrobi Djevice Marije, potom je postao kruh u Euharistiji i na kraju postao “ništa” na križu. Rekao je: “Budite moji učenici, jer sam krotka i ponizna srca” (Mt 11,29) a zatim se, kod pranja nogu, onaj koji je bio Učitelj, sagnuo da izvrši najponiznije službe, također predložio kao uzor djeci i ušao u Jeruzalem jašući na magarcu. I na kraju je dopustio da bude razapet, poništivši sebe dušom i tijelom, za naše grijehe.
Nije učinio ništa drugo nego nam je otkrio svoj odnos s Ocem; otkrivaju način ljubavi Trojstva, koji je uzajamno “nečinjenje” za ljubav; otkrivaju vječno darivanje jednoga drugome. Isus izlijeva na čovječanstvo trojstvenu ljubav koja doseže svoj vrhunac upravo u činu potpunog darivanja samoga sebe u Njegovoj Muci i Smrti na Križu. Bog tako pokazuje svoju moć u slabosti. Njegova je ljubav jedna od onih koje uzdižu svijet jer je postavljena na posljednje mjesto, na najnižu stepenicu stvaranja.
Doista je ponizan onaj tko, po uzoru na Isusa, ne zna ne činiti ništa iz ljubavi prema drugima; koji stoji pred Bogom u stavu potpune dostupnosti Njegovoj volji; koji je prazan od sebe do te mjere da pušta Isusa da to živi. I tada će njegova molitva biti uslišana, jer kada izgovori riječ “Abba-Oče”, više nije on sam taj koji moli i njegova molitva dobiva ono što traži, jer je ovu riječ stavio na njegove usne Duh Sveti .
Molitva poniznih probija oblake (Prop 35,17)
Vrhunac Isusova života bio je trenutak kada je „s glasnim vapajem i suzama uputio molitve i prošnje Onome koji ga je imao moć spasiti od smrti. I bio je uslišan zbog svoga predanja Bogu” (Heb 5,7-8), odnosno zbog svoje molitve nadahnute potpunom poslušnošću Očevoj volji, zbog svoje potpune prepuštenosti Njemu.
Ovo je molitva koja probija oblake i dopire do Božjeg srca: molitva sina koji ustaje iz svoje bijede da se s pouzdanjem baci u Očev naručje.
