U Evanđelju Isus Duha Svetoga naziva Braniteljem; govori da će nam Otac dati „drugoga Branitelja” (Iv 14,16). Isus je prvi Branitelj (usp. 1 Iv 2,1), no on odlazi od nas i poslat će nekoga tko će zauzeti njegovo mjesto, ali će biti drukčiji od njega.
Imamo nekoliko opisa u kojima se navode razlike između Isusa i Duha Svetoga: Isus je vidljiv, a drugi je Branitelj nevidljivi duh; Isus je Istina, a drugi je Branitelj Duh Istine; Isus boravi s učenicima, a Duh boravi u učenicima (usp. Iv 14,17).
Današnji je evanđeoski ulomak dio velikog Isusova govora s posljednje večere u kojemu on Duha Svetoga čak četiri puta naziva Braniteljem. Izvorna je grčka riječ paraklétos – složenica od riječi para, što znači ‘uz’ ili ‘pored’, i kaleo, što znači ‘zvati’. Branitelj je netko koga zovemo da bude uz nas, da nas podržava u nečemu što radimo. Možda nam je poznatija latinska inačica ove riječi, koja ima isti korijen, a glasi advocatus – advokat.
Kad god molimo, Duh Sveti je taj koji nas nadahnjuje i uči kako moliti, bili mi toga svjesni ili ne. Iako često
možemo misliti da je molitva Isusu ili Bogu Ocu “odvojena” od Duha Svetoga, istina je da kad bog molimo, Duh Sveti je tu.
Katekizam Katoličke Crkve objašnjava ovo otajstvo u dijelu o molitvi: “Nitko ne može reći ‘Isus je Gospodin’ osim po Duhu Svetom.” Svaki put kad se počnemo moliti Isusu, Duh Sveti je taj koji nas svojom prethodnom milošću privlači na put molitve.
Budući da nas uči moliti prisjećajući se Krista, kako se ne bismo molili i Duha? KKC 2670 Duh Sveti često djeluje tajanstveno u našim životima, uvijek prisutan, ali ne uvijek pred našim mislima.
Jedan od načina na koji možemo prepoznati djelovanje Duha Svetoga u našim molitvenim životima je da otvoreno zazivamo Duha Svetoga u svemu: Zato nas Crkva poziva da zazivamo Duha Svetoga svaki dan, osobito na početku i na kraju svake važne radnje. KKC 2670 Sljedeći put kada budete molili, prisjetite se djelovanja Duha Svetoga i kako je svaka molitva trinitarna.
Zaključak
Da bi Duh Sveti mogao djelovati, moramo ga neprestano zazivati. Primili smo ga u sakramentu krštenja i svete potvrde i njegova je vatra zapaljena u nama, no moramo je stalno potpirivati, održavati. Na malenoj se žeravici ne može ispeći dobar kršćanin – moramo je raspiriti u buktinju.
Molitva zaziva Duha Svetoga vapaj je upućen Bogu od čovjeka koji ovim svijetom ne može ići sam. Zato ga svaki dan zazovimo da bude uz nas i pored nas, da nas štiti od neprijatelja koji su jači od nas, da moli kada nama ponestane riječi, da nam osvjetljava dušu kako bismo mogli prepoznati što je istina, a što laž u našem životu, i konačno, da nas pretvori u hram dostojan našega Gospodina Isusa.
