Kada se čovjek nalazi u mraku i iznenada upali svjetlo, potrebno je određeno vrijeme da se njegove oči priviknu na novu stvarnost. Svjetlo otkriva ono što prije nije bilo vidljivo i pokazuje stvari onakvima kakve zaista jesu.
Vlč. Zlatko Sudacupravo tom slikom pokušava približiti veliko duhovno otajstvo susreta čovjeka s Bogom. Ako nas obična svjetlost može zaslijepiti na trenutak, koliko je tek snažniji susret s Božjim svjetlom koje nadilazi svaku ljudsku spoznaju?
Prema njegovim riječima, kada se ljudska duša susretne s Bogom, tada se događa duboka promjena svijesti. Čovjek počinje jasnije gledati sebe, svoje odluke, svoje postupke i smisao vlastitog života. Ono što je prije bilo nejasno postaje razumljivije, a ono što je bilo skriveno izlazi na vidjelo.
Odbacimo predrasude o ljudima
Vlč. Sudac upozorava da ne smijemo olako suditi druge ljude. Mnogi griješe jer nisu u potpunosti svjesni posljedica svojih postupaka. Zato je Isus na križu molio za svoje progonitelje riječima: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.“
Te riječi otkrivaju dubinu Božjeg milosrđa. Kada bi čovjek u punini vidio Boga i jasno razumio težinu svakog grijeha, mnoge stvari u životu radio bi drugačije. Zato nas Gospodin neprestano poziva na obraćenje, strpljenje i rast u vjeri.
Božje svjetlo vodi prema vječnosti
Sveti Pavao piše da je Bog zasvijetlio u našim srcima kako bi nam objavio svoju slavu na licu Kristovu. Upravo je to svjetlo ono koje vjerniku daje nadu i sigurnost da smrt nije kraj.
Kada živimo u Božjoj prisutnosti, tada drukčije promatramo i svoje pokojne. Vjera nas uči da oni koji su umrli u Gospodinu nisu izgubljeni, nego žive u Njegovoj ljubavi. Zato kršćanin ne gleda samo prema prolaznom svijetu, nego prema vječnosti koju je Krist pripravio onima koji ga ljube.
Što se više približavamo Božjem svjetlu kroz molitvu, sakramente i život po Evanđelju, to jasnije razumijemo tko smo, kamo idemo i zašto nas je Bog stvorio. Upravo zato susret s Njim nije samo trenutak prosvjetljenja, nego početak novog života.
