Gospodine, pomozi i nama prepoznati kada smo sebični, a kada postoji istinski poziv da se odazovemo kako bismo bili vođeni tobom u našim odnosima s drugima.
Prvo čitanje:
Jr 23, 1-6
Skupit ću ostatak svojih ovaca i podići im pastire.
Čitanje Knjige proroka Jeremije
Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje – govori Gospodin. Stoga ovako govori Gospodin, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: »Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših – govori Gospodin. I sam ću skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na ispaše njihove: bit će plodne i množit će se. I podići ću im pastire da ih pasu te se ničega više neće bojati ni plašiti, niti će se gubiti« – govori Gospodin. »Evo dolaze dani – govori Gospodin – podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu u zemlji. U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: ’Gospodin, Pravda naša.’« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 23, 1-6
Pripjev:Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam!
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.
Drugo čitanje:
Ef 2, 13-18
On je mir naš, on koji od dvoga čini jedno.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoć bijaste daleko dođoste blizu – po Krvi Kristovoj. Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu. Riječ Gospodnja.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku U ono vrijeme: Apostoli se skupiše oko Isusa i izvijestiše ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati mnogočemu. (Marko 6, 30-34)
Evanđelje dana – komentar Apostoli su se upravo vratili u Kapernaum sa svog prvog propovjedničkog poslanja. Možda ih je opio uspjeh, možda su bili umorni i ranjavih nogu. Vidjevši da su im potrebni odmor i mir, Gospodin ih je poveo lađom do pustoga kraja na obali Galilejskog mora.
Svjetina je slijedila Gospodina i njegove učenike kopnenim putem uzduž obale jezera. Lutali su uokolo bez duhovnog vodstva, gladni i bespomoćni.
Kao i mnoge druge upotrebe pastirskog jezika u hebrejskoj Bibliji, ovdje u Marku opis Isusa kao pastira služi kao oštra kritika izraelskih lažnih vođa. Ezekiel 34, na primjer, kritizira izraelske kraljeve što su se obogatili, a zanemaruju potrebe naroda: “Sine čovječji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci: ‘Ovako govori Jahve Gospod: Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado? Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete. Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite. I tako se ovce raspršiše nemajuć’ pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima.’” (Ezekiel 34, 2-5)
Božji narod postao je upravo ono na što su upozoravali Mojsije i Ezekiel – ovce bez pastira – oslabljene, raspršene i ranjive. U međuvremenu, njihov “pastir”, Herod, priređuje gozbu za svoje dvorjane i službenike i za vođe Galileje (stih 21), na kojoj ubija navjestitelja Božjeg nadolazećeg kraljevstva. Narod čezne, čak i juri, za pravim pastirom koji će ih dovesti u to kraljevstvo.
Isus, u suosjećanju prema tim izgubljenim ovcama, “stane ih poučavati mnogočemu”. Hrana za kojom su ljudi gladovali je sama Božja Riječ.
