„Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca, a slomljene duše spašava.“ (Psalam 34,18) Život donosi trenutke kad nas boli duša, kad ne znamo kako dalje i kada riječi drugih jednostavno nisu dovoljne. No tada nam Biblija postaje više od knjige – postaje nježan glas Oca koji nas tješi i podiže.
Bog nas ne ostavlja same u boli. Njegova riječ vraća nadu, liječi rane i podsjeća nas da smo ljubljeni čak i kad to ne osjećamo. Svaka stranica Svetog pisma nosi utjehu onima koji vjeruju.
Isus – Lice utjehe
Isus je došao ne samo kao Spasitelj, nego i kao Prijatelj svih ranjenih i slomljenih. On plače s nama, podiže nas i kaže: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ (Mt 11,28)
U Evanđeljima vidimo kako Isus dotiče bolesne, razgovara s odbačenima, oprašta grješnicima i vraća izgubljenima dostojanstvo. U Njegovoj prisutnosti bol gubi snagu, a srce pronalazi mir.
Utjeha koju možemo dijeliti
Bog nas tješi kako bismo i mi mogli tješiti druge. Kad pronađemo utjehu u Njegovoj riječi, pozvani smo biti svjetlo onima koji još traže. „Tješite, tješite moj narod“, govori Gospodin. (Iz 40,1)
Zato ne zaboravi – kad boli, otvori Bibliju. Možda neće odmah nestati sve teškoće, ali ćeš osjetiti da nisi sam. I to je već početak ozdravljenja.
Molitva za utjehu
Gospodine,
kada srce boli i kad je tišina preteška,
daj da u Tvojoj riječi pronađem mir.
U trenucima sumnje podsjeti me da si blizu,
da me ljubiš i kada to ne osjećam.
Isuse, iscijeli moje rane,
primi moje umorno srce i daj mi snagu.
Pomozi mi vjerovati da iza tame dolazi svjetlo,
i da nijedna suza nije izgubljena pred Tobom.
Tješi me, Gospodine, da bih i ja mogao tješiti druge.
Budi moje utočište, moj mir, moj Bog.
Amen.
