Nakon gubitka voljene osobe često se javlja misao koja donosi utjehu: „On ili ona sada nas gleda s neba.“ Ta rečenica pojavljuje se na sprovodima, u razgovorima i u trenucima tuge kada čovjek traži blizinu onih koje je izgubio.
No postavlja se važno pitanje govori li Biblija doista da pokojni promatraju naš život na zemlji? Kršćanska vjera poziva nas da odgovore ne tražimo u osjećajima, nego u Božjoj riječi koja donosi istinu i mir.
Što znači „oblak svjedoka“ iz Poslanice Hebrejima
Jedan od najčešće citiranih redaka nalazi se u Poslanici Hebrejima gdje se govori o „oblaku svjedoka“. Na prvi pogled može se činiti da se radi o ljudima koji s neba gledaju zemlju, ali biblijski kontekst govori nešto drugačije.
Poglavlje prije toga opisuje muškarce i žene vjere koji su svojim životom svjedočili povjerenje u Boga. Oni su svjedoci jer svojim primjerom potiču vjernike na ustrajnost, a ne zato što promatraju svakodnevne događaje na zemlji.
Njihova uloga nije nadzirati naš život, nego pokazivati put vjere kojim trebamo ići.
Život na nebu usmjeren je na Boga
Sveto pismo ne daje jasan dokaz da ljudi koji su u nebu promatraju događaje na zemlji. Naprotiv, biblijski opisi neba govore o potpunom zajedništvu s Bogom, radosti i slobodi od svake patnje.
Kada bi pokojni neprestano gledali zemlju, mogli bi svjedočiti boli, grijesima i patnji svojih bližnjih, što bi bilo u suprotnosti s puninom radosti koju Bog obećava u svojoj prisutnosti.
Biblija naglašava da su spašeni potpuno uronjeni u Božju slavu i klanjanje Gospodinu. Njihova sreća proizlazi iz gledanja Boga licem u lice, a ne iz promatranja zemaljskog života.
Govore li Isusove prispodobe nešto o tome
U poznatoj Isusovoj prispodobi o bogatašu i Lazaru ne nalazimo naznaku da pravednici na nebu promatraju ljude na zemlji. Naglasak prispodobe nije na komunikaciji između dva svijeta, nego na odgovornosti čovjeka tijekom zemaljskog života.
Slično tome, u Knjizi Otkrivenja spominju se mučenici koji vape Bogu za pravdom, ali ni ondje nema jasne tvrdnje da promatraju svakodnevni život ljudi na zemlji.
To pokazuje da Biblija ostavlja određenu tajnu o nebeskoj stvarnosti, ali ne potvrđuje ideju da pokojni stalno gledaju što činimo.
Utjeha koju nam vjera ipak daje
Iako ne možemo sa sigurnošću reći vide li nas naši pokojni, kršćanska nada donosi još snažniju istinu — oni koji su u Bogu nalaze se u Njegovu miru i ljubavi.
Naša povezanost s preminulima ne prestaje smrću. Ona se nastavlja u molitvi, u nadi uskrsnuća i u vjeri da ćemo se ponovno susresti u vječnosti.
Najveća utjeha nije u tome da nas pokojni promatraju, nego u spoznaji da nas Bog nikada ne prestaje gledati, voditi i ljubiti.


3 komentara
Živo me zanima
Zasto u molitvi VJETOVANJE govorimo d ce Iszs doći suditi žive I mrtve
A ONDA istodobno tumačimo da su naši mrtvi možda u paklu ili čistilištu o a amo mise za njih
DAKLE NADI MRZVI NEMOGU BITI NI U PAKLU NI U RAJU NI CUSTOLISTU JER ISUS JOS NIJE DOSSO SUDITI
TKO JE TU LUD
JEDNO MOLIMO DRUGK TUMAČIMO
MOLIM ODGOVORITE MI
Živo me zanima
Zasto u molitvi VJETOVANJE govorimo d ce Iszs doći suditi žive I mrtve
A ONDA istodobno tumačimo da su naši mrtvi možda u paklu ili čistilištu o a amo mise za njih
DAKLE NADI MRZVI NEMOGU BITI NI U PAKLU NI U RAJU NI CUSTOLISTU JER ISUS JOS NIJE DOSSO SUDITI
TKO JE TU LUD
JEDNO MOLIMO DRUGK TUMAČIMO
MOLIM ODGOVORITE MI
Živo me zanima
Zasto u molitvi VJETOVANJE govorimo d ce Iszs doći suditi žive I mrtve
A ONDA istodobno tumačimo da su naši mrtvi možda u paklu ili čistilištu o a amo mise za njih
DAKLE NADI MRZVI NEMOGU BITI NI U PAKLU NI U RAJU NI CUSTOLISTU JER ISUS JOS NIJE DOSSO SUDITI
TKO JE TU LUD
JEDNO MOLIMO DRUGK TUMAČIMO
MOLIM ODGOVORITE MI