Pa kada bismo bili i deset puta bolji kršćani nego što jesmo, naše kršćansko nastojanje bilo bi i dalje beskorisno poput zahrđalog lonca ako nam srce nije ispunjeno ljubavlju.
“A ljubavi ne bih imao…” Mi doista nemamo nimalo ljubavi! Mi smo hladni i mrtvi kao kamenje. Gospodin Isus kaže: “Ljubite svoje neprijatelje!” No mi ne volimo čak ni svoje znance ni kolege s posla, a možda čak ni svoju najbližu rodbinu!
“A ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo!” Primjećujemo li kako nam Bog ovdje baca pred noge sve naše tobožnje kršćanstvo i govori: “Ne vrijedi ništa!”
Tko to shvaća, pomišlja kako sada mora zdvajati i svemu okrenuti leđa jer od svega nema ništa.
Međutim, postoji još jedna mogućnost: Gospodin Isus, koji je uskrsnuo od mrtvih i koji je svakodnevno s nama, govori: “Blago siromasima Duha, jer je njihovo kraljevstvo nebesko.”
Smijemo, dakle, slobodno vikati: “Gospodine, ja sam duhovno siromašan. Siromašan sam u najljepšem plodu tvojega Duha: u ljubavi. Pomozi mi!”
A on, koji je od vode načinio vino, od mrtvih žive, od oluje bonacu i od gubavaca očišćene, odgovara: “Predaj se samo u potpunosti meni da mogu djelovati u tebi! Tvoje kajanje i spoznaja tvog siromaštva početak su života.”
Naš tekst otkriva nam naše siromaštvo. A to nas u pravilu tjera k Isusu.
I kad bih razdao sav svoj imutak… a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo.
1. Korinćanima 13,3
Gospodine, ispuni naše hladno srce žarom svoga Duha! Amen.
