Svake godine tijekom korizme mnogi katolici odlučuju se odreći nečega što im je drago – čokolade, kave, slatkiša ili neke svakodnevne navike. Na prvi pogled to može izgledati kao mala osobna žrtva, ali korizmeno odricanje ima mnogo dublje značenje.
Ono je povezano s Isusovim boravkom u pustinji i pozivom na obraćenje, molitvu i post. Kroz odricanje vjernici žele očistiti svoje srce, ojačati vjeru i približiti se Bogu u vremenu koje Crkva posebno posvećuje pripravi za Uskrs.
Isusov primjer posta u pustinji
Temelj korizmenog odricanja nalazi se u samom Evanđelju. Nakon krštenja na Jordanu Isus se povukao u pustinju gdje je četrdeset dana postio i molio.
Evanđelje po Luki opisuje taj događaj riječima:
„Duh vodio Isusa u pustinju četrdeset dana gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, a kad su oni završili, ogladnjeo je.“ (Lk 4,1–2)
Ovaj događaj postao je uzor kršćanima kroz stoljeća. Vjernici su željeli nasljedovati Isusa u njegovoj žrtvi, ali i u njegovoj potpunoj predanosti Bogu. Korizma zato nije samo vrijeme odricanja od hrane ili navika, nego prije svega vrijeme molitve, obraćenja i duhovne obnove.
Kako su kršćani nekada postili
U prvim stoljećima kršćanstva korizmeni post bio je mnogo stroži nego danas. Povijesni zapisi govore da su se mnogi vjernici odricali gotovo svih vrsta hrane osim kruha i vode.
Neki su jeli samo ribu, drugi su se potpuno odricali mesa, jaja i mliječnih proizvoda. Postojao je i običaj da se tijekom korizme jede samo jedan obrok dnevno, često tek u kasnim popodnevnim satima.
Ove stroge prakse nisu bile same sebi svrha. One su pomagale vjernicima da se oslobode navezanosti na materijalne stvari i da svoje srce usmjere prema Bogu.
Danas su pravila posta ublažena, ali Crkva i dalje potiče vjernike da kroz osobne žrtve prodube svoj duhovni život.
Kada se vjernik odriče nečega tijekom korizme, on zapravo čini mali čin ljubavi prema Bogu. Odricanje podsjeća čovjeka da život nije samo u užicima i navikama, nego u odnosu s Bogom.
Takve male žrtve mogu pomoći da bolje kontroliramo svoje želje, da naučimo strpljenje i da više vremena posvetimo molitvi.
Korizma nas podsjeća da smo pozvani živjeti dublje ne samo za ovaj svijet nego za vječnost. Upravo zato Crkva poziva vjernike da u tom razdoblju više mole, čine dobra djela i traže pomirenje s Bogom. Odricanje tada postaje put prema slobodi srca i bližem odnosu s Kristom.
