Ponekad se pitam nismo li već nadmašili zloću Sodome i Gomore.
Zapravo, vjerujem da kad biste mogli zadobiti povjerenje kongresmena, ostaviti ga nasamo i natjerati ga da vam izlije svoje srce, on bi priznao: “Gore je nego što itko može zamisliti. Beznadno je. Stvari su izmakle kontroli i jednostavno je pitanje je vremena kada će nas problemi pokopati!”
Ekolozi su postali suvremeni propovjednici sudbine. Prema njima, naš planet se raspada. Kisele kiše uništavaju šume; gornji sloj tla nestaje; kišne šume se sijeku; ozonski omotač isparava. S drastičnim vremenskim uvjetima i gladi koje smo doživjeli u posljednje vrijeme, čini se da idemo prema “efektu staklenika”.
Toliko je loših vijesti, toliko upozorenja, toliko stresnih kriza da ne možemo sve izračunati. Stoga jednostavno odlučujemo sve to ugasiti! Za većinu ljudi TV je postao izvrstan bijeg od stvarnosti. Drugi koriste alkohol i droge kako bi otupili um i pronašli privremeno olakšanje.
Kršćani vide sotonski rat koji se odvija u Americi i ne mogu vjerovati da se događa tako brzo — i tako očito! Ovdje u New Yorku nedavno je odana počast homoseksualcima jer je Empire State Building osvijetljen svjetlima boje lavande. Sve to vrijeme ti homoseksualci postaju sve militantniji i nasilniji.
Političari, ekonomisti, pisci i mase koje ovdje žive kažu: “New York City ide u pakao u košari. Sam vrag je postao kralj – i grad brzo umire!”
Mislim da bi većina kršćana ovdje voljela pobjeći u neko sigurno, tiho skrovište u planinama kako ih ne bi okaljala sva nepravda koja ih okružuje. Mnogi očajavaju, govoreći: “Što jedan kršćanin može učiniti protiv sve ove moralne degradacije? Što jedna crkva može učiniti u tako velikom, divljem i opakom gradu? Dovoljno mi je samo ostati blizu Isusa, da me ne zanese dalje s poplavom…”
“Mogu li stvarno išta učiniti – siromašan, beznačajan kršćanin poput mene? Nemam novca, nemam obuke, nemam utjecaja – samo veliku ljubav prema Isusu!”
Često očekujemo da će Bog krenuti na jedan od dva načina: Ili slanjem nadnaravnog izljeva svog Svetog Duha da pomete mnoštvo u svoje kraljevstvo; ili slanjem presude da obori ljude na koljena ili ih uništi.
Ali ljubljeni, to nije Božja metoda mijenjanja stvari u zlu danu. Njegov način ponovne izgradnje ruševina uvijek je bio korištenje običnih muškaraca i žena koje je dotaknuo. I On to čini ispunjavajući ih svojim Svetim Duhom i šaljući ih u rat s velikom vjerom i snagom!
Bog koristi ljude, a ne anđele, da naviješta svoju Riječ izgubljenima! Ipak, Gospodin nije učinio mnogo u vezi s grijesima ove generacije jer još nije pronašao vjernike dovoljno očajne da traže puninu Duha Svetoga i snagu!
Crkva je tijekom proteklih pedeset godina bila prevarena od strane ljudi koji su tražili Božju moć za slavu i osobnu slavu. Napunili su svoje džepove novcem i dali si ponosne titule: “Puni vjere i moći”, “Čovjek sata”, “Čudotvorac” — dok su dijelili blagoslove za naknadu! Ja to nazivam karizmatičnim uživanjem.
Od njih smo napravili male bogove i idolizirali ih. Sada dajemo isti status novoj generaciji proroka!
Nije ni čudo što đavao nastavlja neometano – smiješeći se, nimalo impresioniran svim pričama o moći i autoritetu u Crkvi. Crkva je učinila vrlo opaku stvar! Poput Izraela, željeli smo ljudskog kralja. Kršćani sjede u zajednici i gledaju kako pastor ili evanđelist rade ono što su svi vjernici pozvani činiti!
Ipak, čak i sada Duh Sveti obara sve zvijezde i zbacuje s prijestolja sve vjerske kraljeve. On uništava duhovna carstva, doslovno izbacujući iz Svojih usta svo službeno idolopoklonstvo!
Bog radi kao što je činio od početka — čini dva važna poteza!
Prvo, On podiže svetu, apostolsku službu, koja se sastoji od ljudi potpuno predanih Riječi i molitvi. Oni ne gospodare nad nikim. Oni su uplakani ljudi – srca cijepana bez ikakvog plana na umu osim da traže, slušaju i slušaju Boga!
Drugo, Bog vas poziva u neposrednu službu. Treba mu običan čovjek, laik! On koristi ljude koje bi veliki svećenici nazvali “neukima i neukima” (Dj 4,13).
Biblija također kaže da su u Gornjoj sobi na Pedesetnicu ” svi bili ispunjeni Duhom Svetim” (Dj 2,4). Svi su postali moćni u borbi – svi su bili hrabri, moćni svjedoci! Ovi Duhom ispunjeni vjernici nisu uključivali samo Petra, Jakova, Ivana i ostale dobro poznate učenike, već i udovice, mlade, sluge i sluškinje!
Znamo da je Stjepan bio pun Duha Svetoga — “pun vjere i snage” (Dj 6,8). On nije bio apostol niti zaređeni svećenik. Zapravo, on je bio izabran da služi stolove za crkvu kako bi se učenici mogli posvetiti molitvi i službi Riječi. Stjepan je bio običan čovjek pun Duha Božjega!
A što je s Prohorom, Nikanorom, Timonom, Parmenom i Nikolom, koji su svi posluživali stolove. Svi su bili laici! Sveto pismo kaže da su bili “puni Duha Svetoga i mudrosti” (Djela 6:3).
Filip je također bio laik i poslužitelj. Ipak, i on je bio pun Duha Svetoga. Sveto pismo nam govori da je otišao u Samariju gdje je propovijedao na ulicama, molio za bolesne, izgonio demone i vjerovao da će Gospodin uskrisiti hrome i bogalje. “I narod je jednodušno slušao ono što je Filip govorio, slušajući i gledajući čudesa koja je činio… I nasta velika radost u tom gradu” (Dj 8,6.8).
Božji plan da spasi Samariju bio je čovjek pun Duha Svetoga i moći! Filip je bio čovjek tako ponizan, toliko ispunjen Isusom, da je mogao ostaviti velika djela u Jeruzalemu i Samariji – i otići uz Božje vodstvo do jednog čovjeka u pustinji! (Vidi Djela 8.26-40.)
Kako će Bog svjedočiti New Yorku, modernom Babilonu — gradu punom kriminala, droge, homoseksualizma, mržnje, nasilja i bezboštva? On to neće učiniti samo velikim propovijedanjem, koliko god ono bilo uvjerljivo i prodorno. On to neće učiniti samim crkvenim sastancima, niti snažnim štovanjem i živom hvalom, niti čak ni Duhom Svetim koji potresa kuću!
Bog će se proglasiti u New Yorku na isti način na koji želi u vašem gradu ili mjestu – kroz svjedočanstvo svih koji izlaze na autoceste i sporedne ceste propovijedati Njegovo evanđelje !
Božje svjedočanstvo ovdje u New Yorku nije da imamo crkvu u kazalištu na Broadwayu. Nije da imamo prepunu kuću. Nije da doživljavamo slavu ili nevjerojatne pljuskove blagoslova. To je kroz muškarce i žene, udovice, nezaposlene, bogate i siromašne podjednako – sve laike koje Bog pokreće.
Vi ste Božji svjedok svome gradu . On koristi laike koji ostanu nasamo s Njim, potaknuti su u svojim srcima, traže Ga u molitvi, cijepaju svoja srca – i idu naprijed poput Filipa, puni Duha Svetoga, vjere i snage!
Ako vas Bog nije koristio, to je vjerojatno zato što niste bili upotrebljivi. To je ono što se događa vjernicima koji su “uhvaćeni u gledanju u slavu”.
Učenici su uživali u slavi kada je Isus bio uzet na nebo. Mogli su tamo stajati zauvijek, uživajući u toplom sjaju, ali ih je anđeo Gospodnji s ljubavlju prekorio: “Zašto stojite i gledate u nebo?” (Djela 1:11).
Postoji opasnost u želji da sjedite u crkvi “gledajući u slavu”. Isus je rekao svojim učenicima: ” Čekajte me. Trebate Duha Svetoga i snagu. Trebam vas da mi budete svjedoci!”
Sklonite oči s vremena i godišnjih doba, koji su samo u Očevoj vlasti!
Čim su učenici čuli za primanje krštenja moći, upitali su: “Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme ponovno obnoviti kraljevstvo Izraelu?” (Djela 1:6). Isus je odgovorio nimalo nesigurnim riječima: “Nije vaše znati vremena ni godišnja doba, koje je Otac stavio u svoju vlast” (stih 7).
Stanite i razmislite o tome što je impliciralo njihovo pitanje: “Gospodine, misliš počevši u toj sobi, samo s nama, Ti ćeš obnoviti kraljevstvo Izraela? Hoćemo li mi biti ti koji će srušiti Heroda i Rim? Hoćemo li mi biti ti koji će očistiti zemlju, uspostaviti kraljevstvo i vratiti te natrag?”
Znamo da je Isus imao posla s nekim od učenika u vezi s njihovom žudnjom za vodstvom i autoritetom. Ali osjećam nešto drugo u njihovom pitanju ovdje što je nadilazilo žeđ za mjestom i moći. Bila je ljudska potreba biti uključen u neku veliku, konačnu sudbinu! Trebalo je biti poseban — biti pravi ljudi u pravo vrijeme !
U svojim srcima učenici su možda govorili: “Gospodine, gdje smo mi u Tvom proročanskom rasporedu? Bio bi veliki duhovni poticaj znati da smo na kraju jednog razdoblja i da će novi dan svanuti. Kako uzbuđeno bili bismo kad bi nam dao do znanja da živimo i služimo u danu sudbine — da nas Ti koristiš da sve završimo!”
Sveci, ta ista potreba da budemo ljudi velike sudbine u određenoj je mjeri u svima nama. Ali Isusov odgovor na to bio je otvoren: “Nije na tebi da poznaješ vremena.”
Isus ne traži ljude sudbine ili graditelje kraljevstva. On želi samo sebi svjedoke! On kaže: “Nije u pitanju ‘proročki čas’ ili neka velika sudbina koja vam je određena. Moram imati svjedoke ovoj sadašnjoj generaciji!”
Ovo me duboko osuđuje! Kao i mnogi drugi danas, želim znati gdje smo u ovom trenutku na Božjem proročkom satu: Zašto komunizam pada? Kada će ekonomija propasti? Hoćemo li ući u nevolju? Sakuplja li Bog posljednji ostatak? Hoćemo li vidjeti osude nad New Yorkom – i Amerikom?
Tada čujem Isusa kako govori: “Nije na tebi da znaš. Čekaj na Boga. Ispuni se Duhom Svetim. Dobij Božju snagu – onda idi svjedoči!”
U Starom zavjetu Bog nije učinio ništa sve dok prvo nije upozorio ljude preko svojih proroka. U Novom zavjetu On nam kaže: “Jer Mojsije je uistinu rekao ocima, Proroka će vam Gospodin Bog vaš podići od vaše braće, kao što sam ja; njega slušajte u svemu što vam rekne “ (Djela 3:22).
Taj prorok je Isus ! I On govori: “Sklonite oči s vremena i godišnjih doba i prestanite koketirati s mislima o sudbini. Dobijte Božju moć da svjedočite o Meni svojoj sadašnjoj generaciji!”
Sveci, svi starozavjetni proroci su mrtvi. Pavao je mrtav, apostoli su mrtvi — Bog sada ima samo tebe i mene da svjedočimo o Kristovoj moći!
Trebamo živjeti u stanju budnosti, čekajući u iščekivanju s našim svjetiljkama dotjeranim i upaljenim. Trebamo čeznuti i očekivati Njegovo pojavljivanje. Da, trebamo propovijedati o Njegovom dolasku i upozoravati na Njegove sudove — ali prije svega trebamo biti Njegovi svjedoci !
Oklijevamo svjedočiti Židovima jer mislimo da možda nije pravo proročansko vrijeme. Pitamo se: “Jesu li vremena pogana skoro ispunjena? Hoće li Duh uskoro pasti na prirodni Izrael i skinuti koprenu s njihovih očiju?”
Znam da je to uvelike ometalo službu Crkve Židovima! Želimo znati jesmo li proročanski precizni kako ne bismo uzalud uzalud trošili svoje “napore”. Ipak, Isus odgovara: “Nije na tebi znati vremena. Samo svjedoči!”
Nismo doživjeli proročku blokadu, niti nam je tvrdoća srca slušatelja bila smetnja. To je da nam je nedostajalo volje za radom . Nismo imali dovoljno Božje snage u sebi da u vjeri dopremo do izgubljenih!
Želimo probuđenje, blagoslove, izljeve, pokretanja! Želimo ostati u crkvi, zazivati slavu Božju na sebe! Želimo čuti više propovijedanja! To je sve u redu – ali Isus je rekao: ” Primit ćeš Duha Svetoga. Bit će ti dana moć da izađeš i svjedočiš!”
Želimo se radovati u Gospodinovoj veličanstvenoj prisutnosti – a Njegova prisutnost će rasti dok ga budemo tražili. Ali trebamo se prisjetiti što Njega i cijelo nebo uzrokuje da se raduju: “Radost će biti na nebu zbog jednog grešnika koji se kaje, nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja” (Luka 15:7). “Radost je pred anđelima Božjim zbog jednog grešnika koji se kaje” (Lk 15,10).
Ako molimo za moćno izlijevanje Duha Svetoga na Kristovo tijelo, to mora rezultirati skupinom snažnih svjedoka koji idu posvuda da podignu Isusa izgubljenima!
Potrebno je više od ljubavi prema Isusu i suosjećanja za izgubljene duše da biste bili kvalificirani za Njegovog svjedoka!
Oni koji su išli u Gornju sobu jako su voljeli Isusa. Bili su suosjećajni, požrtvovni, dušoljubivi. Ali oni još nisu bili kvalificirani da budu Njegovi svjedoci!
Bili su poučavani u Kristovoj školi. Oni su liječili bolesne i istjerivali demone. Činili su čuda. Vidjeli su Isusa odjevenog u Njegovu vječnu slavu na gori.
Bili su u blizini kad je On oblio kapi krvi. Vidjeli su Ga kako visi na križu i vidjeli su Njegov prazan grob. Vidjeli su Ga uskrslog. Jeli su s njim i razgovarali s njim u njegovom proslavljenom tijelu. Čak su ga vidjeli kako uzlazi na nebo! Ipak, još uvijek nisu bili spremni svjedočiti o Njemu!
Zašto Petar nije mogao otići do tih užurbanih gomila u Jeruzalemu i odmah svjedočiti o Njegovom uskrsnuću? Nije li iz prve ruke svjedočio tom događaju? Zar nije mogao propovijedati: “Isus je živ! On je uzašao na nebo! Obratite se!”
Razlika se nalazi u Moći Duha Svetoga !
Petar daje snažnu izjavu glavarima svećeničkim: “I mi smo mu svjedoci toga, a tako i Duh Sveti kojega je Bog dao onima koji su mu poslušni” (Dj 5,32).
Riječima Duha Svetoga – govoreći preko Petra – svećenici su “bili u srcu i dogovorili se da ih pobiju” (Dj 5,33). Duh Sveti je također govorio preko Petra na dan Pedesetnice, i svi koji su čuli “bili su probodeni u srcu” (Djela 2:37).
Stjepan, ispunjen Duhom Svetim, propovijeda vjerskim vođama: “Vi tvrdoglavi i neobrezanih srca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetome: kao što su vaši oci činili, tako i vi… Kad su ovo čuli stvari, sijekoše se u srcu i škrgutahu na njega zubima” (Dj 7,51.54).
Kada izađete iz traženja Boga, puni Duha Svetoga, možete hrabro stajati pred kolegama radnicima, obitelji – bilo kim – i vaše će svjedočanstvo izazvati jednu od dvije reakcije. Oni će ili vikati: “Što trebam učiniti da se spasim?” Ili će vas doslovno htjeti ubiti! Izgovorit ćete riječ koja “siječe u srce”.
Postoji neka vrsta oživljavanja i izlijevanja koje je u skladu s Božjom Riječi!
Ako ga tražite u zgradi crkve, bit ćete razočarani. Da ste posjetili Gornju sobu nekoliko sati nakon što je zapuhao vjetar, pala vatra i zgrada se zatresla – i željeli ste doživjeti nešto čudesno – bili biste razočarani.
Vidite, vjetar Duha otpuhao je sve ljude na ulice – u dvorište hrama, tržnicu! Mogli ste pitati: “Gdje je probuđenje, nadnaravni vjetar? Želio bih iskusiti nešto od ovog potresa o kojem sam čuo. Osjećam li se kao mali potres? Mogu li vidjeti neke od tih vatrenih jezika? ” Ali samo bi vas uputili van!
Ukazali bi vam se na 120 svjedoka na ulicama, koji propovijedaju Isusa u sili Duha Svetoga! Tamo je bilo oživljavanje — i uvijek jest! To je izljev! Vjetar, vatra, Duh — sada je u Božjim svjedocima!
Ako Bog blagoslovi ovu crkvu još jednom Pedesetnicom — vremenom probuđenja i osvježenja s neba — glas će se proširiti. Znatiželjni ljudi će doći okolo, pitajući: “Pa, gdje je to? Što možemo vidjeti? Što možemo osjetiti? Padaju li ljudi pod Božju moć?”
Nećeš ga naći u slavljenju i obožavanju! Nećete ga pronaći u posebnim uzbuđenjima — plesati u Duhu ili biti ubijen pod snagom. Sve su to prekrasna iskustva, ali se mogu krivotvoriti i umnožiti u tijelu, a malo tko danas može uočiti razliku.
Ako postoji izljev po Božjem planu, nećete ga naći u crkvi! Morat ćete ići u stambene projekte, škole, podzemne željeznice, radilišta, urede, tržnice! Naći ćeš ga u tajnim ormarima molitve!
U ovakvom izljevu naći ćete brojne domove u kojima sveci poste, mole se i plaču, vapeći Bogu za svojom djecom i nespašenima! Vidjet ćete svjedoke kako idu na sva mjesta, govoreći u sili Duha Svetoga!
Dobiješ Duha Svetoga i ideš! To je izljev! Nije to jedan veliki krijes u crkvi. To je 20 ili 200 ili 2000 malih požara koji se pale u cijelom vašem gradu ili mjestu!
Isus će postati naš prorok!
„Jer Mojsije je uistinu rekao ocima: Proroka će vam Gospodin, Bog vaš, podignuti od vaše braće kao što sam ja; NJEGA ĆETE SLUŠATI U SVEMU, što god vam rekne“ (Dj 3,22).
Ako tražite pravog proroka u ovim posljednjim vremenima, Duh Sveti vas neće odvesti ni do koga drugog osim do Isusa! Uskrsli prorok ovih posljednjih dana govori iz slave svima koji odvoje vrijeme da ga čuju.
Mnoštvo kršćana danas trči okolo tražeći proroka kako bi dobili nekoliko mrvica blagoslova ili smjernice. Voljeni, našao sam svog Poslanika! Čita mi misli i govori mi sve što trebam znati! On je Isus! A Biblija kaže: “Slušajte ga u svemu”!
Postoji snažno upozorenje za one koji se na ovo ne obaziru: “I dogodit će se da će svaka duša koja ne posluša toga proroka biti istrijebljena iz naroda” (Djela 3,23).
Toliko života je uništeno; vjera mnogih biva brodolomna. Rijetki žele čuti pravog Poslanika — radije bi da im uši škakljaju samoproglašeni proroci koji nisu ništa više od gatara.
Pravi prorok mora stati iza Samuela i svih koji su ga slijedili – da blagoslovi narod tako što će “svakog od vas odvratiti od svojih bezakonja” (Djela 3:24-26). Pravi proroci ne traže potvrdu znakovima, čudima ili čudima. Ne pokušavaju steći vaše povjerenje otkrivanjem tajni. Oni vam pokazuju razliku između svetog i profanog odvraćajući vas od vašeg grijeha. Oni vas vraćaju na Isusa kroz pokajanje!
Upozorenje o presudi
Možda se pitate: “Puno ste govorili o svjedočenju. Ali što je s upozorenjem o nadolazećim osudama?”
Doista, često sam govorio da nas je Bog poslao u New York City da podignemo sveti ostatak i da upozorimo ovaj grad na nadolazeći sud. Ne bismo li sada trebali napasti grad s knjigama i literaturom punim upozorenja o ekonomskom kolapsu, hidrogenskim bombama, rasnim nemirima, nestašicama hrane i iznenadnim katastrofama?
Ne! Sve se to može i vjerojatno će se dogoditi — ali to nije najveći sud!
Pravi sud proizlazi iz odbacivanja Krista! “Svaka duša koja ne posluša tog proroka, bit će istrijebljena iz naroda !” (Djela 3:23). Ova ista presuda pada na kompromitirane kršćane koji odbijaju čuti Isusov glas !
Kada Duh Sveti dođe, prodire u srce, upozoravajući na grijeh, pravednost i osudu. I ovako On to čini: Vjetar Njegovog Duha nosi nas na ulice propovijedajući uskrslog Isusa i upozoravajući ljude: “Ako ne poslušate Isusa i ne pokajete se, bit ćete uništeni iz naroda!”
Kako će Bog dovesti do tog uništenja ovisi o njemu. Ovo je sud koji moramo propovijedati: “Tko u njega vjeruje, ne osuđuje se, a tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.
„A ovo je osuda: svjetlost dođe na svijet, a ljudi su više voljeli tamu nego svjetlost jer su im djela bila zla“ (Ivan 3,18-19).
Svjedoci, koji izlaze u sili Duha Svetoga donoseći Isusovo svjetlo, također donose osudu onima koji odbijaju čuti i koji se drže svojih zlih djela!
Ljubljeni, to je sud , kao što je bio kroz vjekove: odbacivanje Krista . Ipak, dok slušamo glas našeg proroka, Isusa, naša je iskrena molitva da će mnogi poslušati – i pokajati se!
Autor: David Wilkerson / Izvor: worldchallenge.org
