Život mi je čak idu mladosti bio izgrađen na brdu laži i grijehâ.
Potom sam zašao u doba kada sam ozbiljno počeo tražiti djevojku s kojom bih se oženio. Upravo u to doba oboljela mi je majka. Bog je zamjetljivo počeo zahvaćati u moj život.
Smatrao sam svojom dužnošću da se brinem za majku, a kada je umrla ispunio me strah zbog toga što sam ostao sâm. To nisam htio, no Bog je dopustio da nastavim očajavati.
Svaki put kad bih se počeo zanimati za neku ženu, otkrio bih da je već zauzeta.
Jednog dana sreo sam ženu koja se kao i ja bojala da će ostati sama. Jesam li tada postao razboritiji? Ne, nisam namjeravao živjeti sam ni do idućeg dana. Htio sam je odmah.
Kako nisam imao dopust, uzeo sam bolovanje. „Jedan grijeh se uopće ne računa“, mislio sam. I tako je išlo dalje. Djevojka i ja živjeli smo nevjenčano: još jedan grijeh. Nismo imali novca za vjenčanje, no uz malo dodatnog posla uspjeli smo zaraditi za to. Bio sam oženjen.
Nakon što sam nekoliko godina bio u braku, na internetu sam naišao na neke kršćanske stranice. Bog je na neki način skrenuo moju pozornost na njih. Tada mi je postalo jasno da je moj život obilježen grijehom. Osjetio sam da odmah i ondje moram donijeti odluku, inače neću moći napustiti stazu grijeha. Pokajao sam se: priznao sam svoje grijehe Isusu Kristu i zamolio ga za oproštenje. Od toga dana Isus je moj Spasitelj i Gospodin. Život mi se u potpunosti preokrenuo na bolje, jer sam vrlo zahvalan Bogu.
Onaj tko prikriva svoje grijehe, neće napredovati, a onaj tko ih priznaje i napušta, imat će milosrđe.
Izreke 28,13
Kratka molitva:
Gospodine, oslobodi nas od mase i od nas samih! Ti budi naš Gospodin i sila koja upravlja našim životom! Amen.
