Svaki put kada svećenik digne kalež i kruh i kada blagoslovi onda se Isusova prisutnost može osjetiti vjerom u njega i pouzdaje samo, takvi mogu to osjetiti..
Priča koju donosimo je priča o čudu koje se dogodilo u talijanskom gradu Cava, u pokrajini Salerno. Isus se više puta očitovao kroz čudo euharistije, čak i onima koji nisu vjerovali u njegovu stvarnu i živu prisutnost na oltaru. I u teškom povijesnom trenutku, kada je stanovništvo zazivalo njegovu zaštitu od teške nesreće, On se očitovao.
Činjenica koja nas stavlja licem u lice s istinom koja je uvijek aktualna jer nije podložna vremenu. Napuljsko Kraljevstvo bilo je jedno od najprosperitetnijih, kako s gospodarskog tako i socijalnog gledišta, ali i zbog
svoje duboko ukorijenjene katoličke vjere. Iznad svega, francuska i španjolska dominacija donijele su sa sobom odnos s vjerom koji je bio potpuno drugačiji u usporedbi s drugim kraljevstvima Europe. Ali vjera je, kao što znamo, za ljude nešto puno dublje: ona je u svakome od nas.
Tada još jače osjećamo potrebu za Bogom kada smo u teškoćama.
Godina 1656. bila je kada je Kraljevina Južna Italija prolazila kroz jedan od svojih najtežih i najsloženijih povijesnih trenutaka, na koje je samo Bog mogao odgovoriti. Iskrcalo se 40 španjolskih vojnika i “donijelo sa sobom” bubonsku kugu. Za kratko vrijeme epidemija se proširila.
Prva smrt od kuge bila je u gradu Cava. Postupno je taj broj sve više rastao, toliko da je, prema knjigovodstvu
tadašnje kurije, umrlo oko 6300 ljudi, među kojima 100 svećenika, 40 fratara i 80 klerika. Što učiniti osim nadati se čudu s neba? Moliti Isusa u Euharistiji za pomoć i vjerovati mu bilo je jedino što je preostalo učiniti.
Tako je u jesen te godine jedan od rijetkih preživjelih svećenika, don Franco, nosio Presveti Sakrament u procesiji, uz pomoć nekoliko Godina 1656. bila je kada je Kraljevina Južna Italija prolazila kroz jedan od svojih najtežih i najsloženijih povijesnih trenutaka, na koje je samo Bog mogao odgovoriti. Iskrcalo se 40 španjolskih vojnika i “donijelo sa sobom” bubonsku kugu.
Za kratko vrijeme epidemija se proširila. Kuda je god prolazio, svećenik je blagoslivljao Presvetim Sakramentom, a posebno je po dolasku na obližnji Monte Castello, podigavši Monstrancu prema nebu, udijelio blagoslov svim ljudima koji su živjeli u dolini.
Kuga je, čudom, pobijeđena.
Od prosinca više nije bilo žrtava. Bilo je to 1657. godine i od tog trenutka građani Cava
de Tirreni nikada ne zaboravljaju “Euharistijsko čudo protiv kuge” svake godine. Ono nam pomaže razumjeti snagu Isusa u Euharistiji, koji je uistinu živ, i čini ono što naš um ne može ni izdaleka zamisliti. Ali mi smo pozvani vjerovati da je On prisutan i djeluje ako ga zamolimo s vjerom.
Izvor .medjugorje-news.com
