Dokumentarac otkriva lice Isusa: ‘Njegov pogled boli'”

Kroz stoljeća, mnogi su se ljudi pitali: „Kako je izgledao Isus?“

Novi dokumentarni film pokušava odgovoriti na to pitanje – oslanjajući se na sveta, nerukotvorena lice koje vjernici već tisućljećima štuju kao autentične prikaze našega Spasitelja.

“Lice Isusovo”, dokumentarni film redatelja i producenta Jaroslawa Redziaka, istražuje dvije najslavnije slike Kristova lica – Torinsko platno i Veo iz Manoppella – za koje se vjeruje da nisu nastale ljudskom rukom, već čudesnim djelovanjem. Film se osvrće i na sliku Milosrdnog Isusa, jedno od najposebnijih ručno naslikanih prikaza Kristova lica.

U razgovoru za Catholic News Agency (CNA), Redziak je otkrio da je upravo Veo iz Manoppella bio nadahnuće za nastanak filma, jer prema toj svetinji on i njegova supruga gaje duboku osobnu pobožnost.

“To je predivno mjesto. Možeš stajati u toj maloj crkvi, s tek nekolicinom ljudi, i gotovo dotaknuti monstrancu u kojoj se čuva ta slika. Gledaš njegovo lice. To je nešto nevjerojatno”, rekao je Redziak.

Tri čudesne slike, jedna Osoba

Redziak gledatelje vodi na hodočašće staro dvije tisuće godina – od Kristova groba u Jeruzalemu, preko Rima, do malog talijanskog mjesta Manoppello, gdje se Platno čuva.

Platno iz Manoppella, poznat i kao Veronikina marama, otkriven je početkom 20. stoljeća, a prikazuje lice Isusa s otvorenim očima, bez krvavih tragova, što mnogi stručnjaci tumače kao prikaz Uskrslog Krista. Usporedbe sa Torinskim platnom pokazale su da lice s platna odgovara licu s platna, što dodatno potvrđuje autentičnost ovih slika.

Veo iz Manoppella jedinstveni je prikaz Isusova lica u svijetu. Znanstveno je neobjašnjiv.
Torinsko platno, najpoznatiji kršćanski relikvij, čuva se u katedrali sv. Ivana Krstitelja u Torinu.

Na njemu se vidi lik čovjeka prekrivenog ranama, s tragovima krvi i trnovom krunom. Posljednji put bilo je izloženo 2015. godine. Vatikan službeno ne zauzima stav o njegovoj autentičnosti, ali platno i dalje privlači milijune hodočasnika i znanstvenika iz cijeloga svijeta.

U filmu je prikazana i poznata slika Milosrdnog Isusa, nastala prema viđenju sv. Faustine Kowalske 1931. godine.

U toj viziji, Isus joj se ukazao odjeven u bijelu haljinu, s jednom rukom podignutom u znak blagoslova, a drugom koja dotiče srce, iz kojeg izviru dvije zrake – crvena i bijela. Slika je naslikana pod vodstvom sv. Faustine i njezina duhovnika, bl. Michała Sopoćka, a danas se štuje diljem svijeta, posebno na Nedjelju Božanskog milosrđa, koju je Vatikan proglasio 2000. godine.

‘Kad ga vidite u živo, to boli’

Redziak otkriva da je snimanje ovog dokumentarca trajalo četiri godine i naziva ga “duhovnom pustolovinom”. Isprva zamišljen kao kratki film, projekt je tijekom putovanja i istraživanja prerastao u cjelovečernji dokumentarac.

Tijekom snimanja imao je i rijetku priliku vidjeti original Torinskog platna. “Svi znaju za fotografije i kopije, ali kad ga vidite uživo – to boli. Vidite krv, modrice… Vidite koliko je Isus Krist trpio za nas”, rekao je.

Redatelj se nada da će film gledateljima približiti Krista. “Mislim da je ovo prilika da ljudi sjednu u kino i gledaju lice Božje, lice Isusovo, u njegove oči. To je šansa da budemo, barem na sat i pol, bliže Isusu.”

Dodaje i da film ne odgovara samo na pitanje kako je Isus izgledao, nego i na dublje pitanje: Zašto nam je pokazao svoje lice, Njegov odgovor je jednostavan, ali snažan: “Zato što nas ljubi i želi da mu budemo bliže.”