Došašće nam dolazi u pomoć kako bi priznali sami sebi da smo grešnici potrebni Božjeg milosrđa. Bog je ljubav, nježnost i milosrđe.
On je strpljiv s nama. Brz došašća nema ni Božića. Četiri nedjelje došašća nas pozivaju da se probudimo i pripravimo na Božić, kako nam ne bi Božić bio bez Boga. Nije sve u hrani i u piću. Isus Krist se može i mora roditi u mome i tvome srcu. Imamo prigodu pripremiti štalicu svoga srca kako bi se u njoj rodio Isus Krist. Na zemlju smo došli kako bi jednoga dana bili u nebu.
U prvom smo čitanju čuli poziva na skidanje odjeće tugovanja i nesreće. Bog vidi našu patnju i okreće je na dobro. Nijedna patnja ne propada. Za svako poniženje, Bog je predvidio dvostruku uzvišenje. Patnja, muka, stradanje, nevolja nemaju zadnju riječ.
Zadnju riječ ima Božja pobjeda u koju smo i mi pozvani ući. U drugom čitanju nas sv. Pavao ohrabruje i moli da dobro djelo koje je Bog u nama započeo, dovede do punine. U Evanđelju nas Ivan Krstitelj poziva na obraćenje i povratak Bogu. Gorda uznositost, prije ili poslije završi padom u provaliju. Rupe, rane i muke našega života, naša stradanja pozvani smo predati Bogu kako bi ih ispunila Božja milosrdna ljubav, kako bi nam Božić bio sretan i blagoslovljen.
Poslušajte duhovnu poruku druga nedjelja došašća:
Autor: Rastimo u vjeri/ Poruku govori : Fra Ljubomir Šimunović
