Evanđelje dana Lk 24,35-48 Isus pobjeđuje strah i donosi mir

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Kako se onaj koji je bio hrom, pa izliječen, držao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen strča k njima u trijem zvani Salomonov. Kada to vidje Petar, obrati se narodu: »Izraelci, što se ovomu čudite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošću postigli da ovaj prohoda?

Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa, kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.«
»I po vjeri u njegovo Ime, to je Ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naočigled vas sviju.«

»I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja, kao i glavari vaši. Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši pa od Gospodina dođu vremena rashlade te on pošalje vama unaprijed namijenjenog Pomazanika, Isusa.«

»Njega treba da nebo pridrži do vremena uspostave svega što obeća Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka.« »Mojsije tako reče: Proroka poput mene od vaše braće podignut će vam Gospodin, Bog vaš. Njega slušajte u svemu što vam god reče. I svaka duša koja ne posluša toga proroka neka se iskorijeni iz naroda.«
»I svi proroci koji su  od Samuela dalje  govorili, također su navijestili ove dane.«

»Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s ocima vašim govoreći Abrahamu: Potomstvom će se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje. Vama najprije podiže Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opačina svojih.«
Riječ Gospodnja.

Gospodine, Bože naš,
divno li je ime tvoje po svoj zemlji!
Što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohađaš?

Ti ga učini malo manjim od anđela,
slavom i čašću njega ovjenča.
Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,
njemu pod noge sve podloži.

Ovce i svakolika goveda,
i zvijeri poljske k tome,
ptice nebeske i ribe morske,
i što god prolazi stazama morskim.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Učenici pripovjede što se dogodilo na putu i kako prepoznaše Isusa u lomljenju kruha.
Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste?

Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«

Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.

Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštanje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«
Riječ Gospodnja.

Komentar Evanđelja:

Učenici su zbunjeni, uplašeni i puni sumnji, iako već čuju vijesti o uskrsnuću. Upravo u takvo stanje dolazi Isus i donosi ono što im najviše treba  mir. Njegove riječi „Mir vama“ nisu samo pozdrav, nego dar koji liječi srce i uklanja strah.

Isus im pokazuje svoje rane kako bi shvatili da je On isti onaj koji je trpio, ali sada živ. Time nas uči da uskrsnuće ne briše rane, nego ih preobražava. Naše patnje, križevi i boli nisu uzaludni – u Bogu imaju smisao i vode prema novom životu.

Učenici teško vjeruju, iako gledaju pred sobom uskrslog Gospodina. To je slika i nas danas. Često tražimo znakove, sumnjamo i bojimo se, iako nas Bog neprestano uvjerava u svoju prisutnost. Isus ima strpljenja i ne osuđuje, nego nas vodi korak po korak prema vjeri.

Kada im „otvara pamet da razumiju Pisma“, pokazuje da bez Boga ne možemo do kraja shvatiti život. Tek kada mu dopustimo da nas vodi, počinjemo razumjeti smisao događaja, patnje i poziva koji nam daje.

Na kraju ih šalje da budu svjedoci. To nije poziv samo njima, nego svakome od nas. Biti kršćanin znači nositi mir, svjedočiti vjeru i živjeti tako da drugi u nama prepoznaju Boga.

Ovo evanđelje nas poziva da ne živimo u strahu i sumnji, nego u povjerenju. Krist je živ, prisutan i djeluje i danas  u našim životima, u našim borbama i u našim srcima.