Naravno da ne trebamo zanemariti obitelji, posao, trenutke opuštanja, ali svemu tome smo očito dali više vremena nego što je potrebno pa smo zanemarili Riječ,
Zanemarili ono što nas čini i boljim obiteljskim ljudima, i boljim radnicima, i boljim sugovornicima u razonodi, druženju… Neka nam prioritet bude čišćenje kroz Riječ
VI. tjedan kroz godinu
ČITANJA:
Post 11,1-9; Ps 33,10-15; Mk 8,34 – 9,1
IMENDANI:
Petar Damjanski, Damir, Natalija, Zaharija
Prvo čitanje:
Post 11,1-9
Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo.
Čitanje Knjige Postanka
Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu, i tu se nastane. Jedan drugom reče: »Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!« Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku, onda rekoše: »Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!«
Gospodin se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. Gospodin reče: »Zbilja su jedan narod, svi jednog jezika! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.« Tako ih Gospodin rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada. Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Gospodin pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih Gospodin raspršio po svoj zemlji.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 33,10-15
Pripjev: Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu.
Gospodin razbija nakane pucima,
mrsi namjere narodima.
Naum Gospodnji dovijeka ostaje,
i misli srca njegova od koljena do koljena.
Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
narodu koji on odabra sebi za baštinu.
Gospodin motri s nebesa
i gleda sve sinove čovječje.
Iz svoga prebivališta motri
sve stanovnike zemaljske:
on je svima srca stvorio
i pazi na sva djela njihova.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Dozva Isus narod i svoje učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.
Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi? Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj? Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešničkom naraštaju — njega će se stidjeti i Sin Čovječji kada dođe u slavi Oca svojega zajedno sa svetim anđelima.
Još im govoraše: »Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili.« (Marko 8, 34 – 9, 1)
Evanđelje dana – komentar
Isusove riječi nas pozivaju na život samoodricanja, predanja, trpljenja i žrtvovanja. On u biti kaže: “Hoćete li za mnom, morate se odreći svakog sebičnog poriva, promišljeno odabrati pun poniženja, patnje i smrti, i slijediti me. Možda ćete se morati odreći raznih ugoda i materijalnih blagoslova.” Riječi poput ovih navode nas da se zapitamo kako uistinu možemo vjerovati da je ispravno da živimo u raskoši i dokolici. Kako možemo opravdati materijalizam, sebičnost i hladnoću naših srca.
Uvijek postoji kušnja da svoj život spasimo – da živimo udobno, da skrbimo za budućnost, da sami donosimo odluke, a u središtu svega smo mi sami. Nema sigurnijeg načina da se izgubi život. Isus nas poziva da svoj život izlijemo zbog njega i evanđelja, posvećujući mu se duhom, dušom i tijelom. Čak i ako bi vjernik mogao zgrnuti svo bogatstvo svijeta tijekom svojega života, kakvo bi mu to dobro donijelo? Proigrao bi prigodu da svoj život upotrijebi za Božju slavu i spasenje izgubljenih ljudi. Bio bi to loš posao.
Naš Gospodin je uvidio da neki od njegovih mladih učenika mogu posrnuti na putu učeništva zbog straha od sramote. Stoga ih je podsjetio da će oni koji nastoje izbjeći sramotu zbog njega doživjeti veću sramotu kada se on u sili vrati na Zemlju. Neka nas utješi činjenica da će sve što danas trpimo radi Krista biti izobilno nagrađeno kada se on vrati i njegove se sluge pojave s njim u slavi. (William MacDonald; prema “Komentaru Novoga zavjeta”)
