Bog želi mnogo toga od mene, ali ono što najviše želi je da ga nasljedujem u njegovom milosrđu prema onima koji ga ne zaslužuju.
Prvo čitanje:
Iz 38, 1-6.21-22.7-8
Uslišio sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze!
Čitanje Knjige proroka Izaije
U one se dane Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: »Ovako veli Gospodin: Uredi kuću svoju, jer ćeš umrijeti, nećeš ozdraviti.« Ezekija se okrenu zidu i pomoli se Gospodinu: »Ah, Gospodine, sjeti se da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca, i činio što je dobro u tvojim očima.« I Ezekija briznu u gorak plač. Tada dođe riječ Gospodnja Izaiji: »Idi i reci Ezekiji: Ovako govori Gospodin, Bog oca tvoga Davida: Uslišao sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. Izliječit ću te; za tri dana uzići ćeš u Dom Gospodnji. Dodat ću tvome vijeku petnaest godina. Izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja. Jest, zakrilit ću ovaj grad!« Izaija naloži: »Donesite oblog od smokava, privijte mu ga na čir, i on će ozdraviti.« Ezekija upita: »Po kojem ću znaku prepoznati da ću uzići u Dom Gospodnji?« Izaija odgovori: »Evo ti znaka od Gospodina da će učiniti što je rekao: sjenu koja je sišla po stupnjevima Ahazova sunčanika vratit ću za deset stupnjeva natrag.« I vrati se sunce deset stupnjeva natrag po stupnjevima po kojima bijaše već sišlo. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Iz 38, 10-12.16
Pripjev: Gospodine, ti si spasio dušu moju od propasti.
Govorio sam: U podne dana svojih ja moram otići. Na vratima Podzemlja mjesto mi je dano za ostatak mojih ljeta.
Govorio sam: Vidjet više neću Gospodina na zemlji živih, vidjet više neću nikoga od stanovnika ovog svijeta.
Stan je moj razvrgnut, bačen daleko, kao šator pastirski; poput tkalca moj si život namotao da bi me otkinuo od osnove.
Gospodine, za tebe živjet će srce moje i živjet će moj duh. Ti ćeš me izliječiti i vratiti mi život.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti. Vidjevši to, farizeji mu rekoše: »Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom.« On im reče: »Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima? Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su? A velim vam: veće od Hrama jest ovdje! I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive. Ta Sin Čovječji gospodar je subote!« (Matej 12, 1-8)
Evanđelje dana – komentar Ovaj događaj govori o sukobu između judaizma i slobode evanđelja o kojem je Isus upravo naučavao.
Jedne subote dok je prolazio kroz usjeve… njegovi učenici uzeše za jelo nešto klasja. Time se nije kršila nijedna Božja zapovijed. Ali prema sitničavim (cjepidlačnim) običajima starih, učenici su prekršili subotu jer su “želi”, a vjerojatno čak i “mlatili” (trljanje zrnevlja u rukama kako bi odstranili ljuske)!
Gospodin im je odgovorio pomoću jednog događaja u Starome zavjetu. Iako pomazan kao kralj, David je bio odbačen i, umjesto da vlada, lovili su ga kao jarebicu. Jednoga dana kad je ostao bez hrane ušao je u Dom Božji i uzeo prinesene kruhove da nahrani svoje ljude i sebe. Taj je kruh bio zabranjen svima osim svećenicima, no Bog nije Davida ukorio zbog toga. – Zašto? Zašto što u Izraelu nije vladala pravičnost. Sve dok David nije dobio svoje kraljevsko mjesto, Bog mu je dopuštao ono što bi inače bilo nezakonito.
Tako je bilo i s Gospodinom Isusom. Iako pomazan, On nije vladao. Sama činjenica da su Njegovi učenici morali na putu trgati klasje pokazuje da u Izraelu stvari nisu bile u redu. Sami farizeji trebali su Isusu i Njegovim učenicima iskazivati gostoljubivost, a ne ih kritizirati. Ako je David doista prekršio zakon jedući prineseni kruh a Bog ga ipak nije ukorio, koliko su nedužniji bili učenici koji su, pod sličnim okolnostima, prekršili samo običaje starih.
Svoju je besjedu naš Gospodin završio time što je farizeje podsjetio da je Bog stvorio subotu radi čovjeka, a ne zato da ga sputava. Dodao je da je Sin čovječji gospodar i subote – prije svega, On je dao subotu. Stoga On ima vlast odlučiti što je na taj dan dopušteno, a što zabranjeno. Zacijelo nikada nije mislio subotom zabraniti rad iz nužde ili iskazivanje milosrđa.
Kršćani nisu obvezni držati subotu. Taj dan je bio dan narodu Izraela. Osobit dan u kršćanstvu je nedjelja, prvi dan u tjednu. Međutim, to nije dan prepun zabrana i dopuštenja. Umjesto toga, to je osobit dan kad vjernici, oslobođeni svjetovnih poslova, mogu moliti, služiti i njegovati svoje duše. Za nas pitanje ne glasi: “Je li pogrešno činiti to i to u nedjelju?”, nego: “Kako ovaj dan mogu najbolje iskoristiti na Božju slavu, na dobrobit mojih bližnjih i za svoje duhovno dobro?”. (prema “Komentaru Novoga zavjeta”, autora Williama MacDonalda)
