Snaga vjere i oprosta mijenja svijet i srce onoga koji vjeruje
Današnje Evanđelje donosi Isusove riječi koje nas pozivaju na neprestano opraštanje. „Ako ti se i sedam puta na dan obrati govoreći: ‘Žao mi je!’, oprosti mu!“ poruka je koja nadilazi ljudsku logiku i dotiče Božje srce.
Isus nas uči da istinska vjera nije samo u riječima, nego u sposobnosti da praštamo, čak i onda kada nam je teško. Oprost oslobađa i onoga koji ga daje i onoga koji ga prima. To je temelj zajedništva, mira i ljubavi.
Danas, dok slušamo Božju riječ, zamolimo Gospodina da nam dade snagu i poniznost da oprostimo – uvijek, iz srca, kao što On oprašta nama.
Prvo čitanje: Mudr 1,1-7
Mudrost je duh čovjekoljubiv; duh Gospodnji ispunja svemir.
Početak Knjige Mudrosti
Ljubite pravednost, vi što zemlju sudite,
pravednim mislima mislite o Gospodinu
i tražite ga u jednostavnosti srca.
Jer njega nalaze koji ga ne iskušavaju,
i otkriva se onima koji mu ne uskraćuju svoju vjeru.
A podmukle misli otuđuju od Boga,
i iskušavana Svemoć posramljuje bezumnike.
Jer mudrost neće u dušu opaku,
i ne nastanjuje se u tijelu u grijehu ogrezlu.
Jer sveti duh pouke bježi od prijevare
i uklanja se od misli bezumnih,
i uzmiče kad se nepravda pojavi.
Jer mudrost je duh čovjekoljubiv,
ali hulniku neće oprostiti njegovih riječi,
jer Bog je svjedok bubrega njegovih,
istinski mu srce nadzire,
i sluša njegove riječi.
Doista duh Gospodnji ispunja svemir,
i on, koji drži sve, zna i sve što se govori.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 139,1-10
Pripjev: Povedi me, Gospodine, putem vječnim!
Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Gospodine, sve već znadeš.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
Znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.
Kamo da idem od duha tvojega,
i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Ako se na nebo popnem, ondje si,
ako u Podzemlje legnem, i ondje si.
Uzmem li krila zorina
pa se naselim moru na kraj,
i ondje bi me ruka tvoja vodila,
desnica bi me tvoja držala.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. Čuvajte se!«
»Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: ‘Žao mi je!’, oprosti mu.«
Apostoli zamole Gospodina: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.« (Luka 17, 1-6)
Evanđelje dana komentar
sus nas u ovom evanđelju podsjeća da su sablazni kušnje, grijesi, zla djela neizbježne u svijetu, ali istodobno upozorava na veliku odgovornost svakog čovjeka da ne postane izvor tuđeg posrtaja. “Jao onome po kom dolaze,” govori Isus, pokazujući koliko mu je stalo do „malenih“, onih jednostavnih, čistih, slabijih u vjeri.
Zatim nas poziva na nešto još teže na opraštanje. Ne jednom, nego uvijek. „Ako ti se i sedam puta na dan obrati govoreći: ‘Žao mi je!’ oprosti mu.“ To je poziv na beskrajno milosrđe, na srce koje ne broji uvrede, nego ljubi poput Boga.
Apostoli osjećaju koliko je to teško i iskreno mole: „Umnoži nam vjeru!“ Isus im tada otkriva tajnu: i vjera malena poput zrna gorušice ima neograničenu snagu. Ako je iskrena i živa, može činiti nemoguće pomaknuti brda, iscijeliti odnose i preobraziti srce.
Poruka današnjeg Evanđelja je jasna: ne sablažnjavaj, opraštaj i vjeruj. Jer gdje vlada vjera i oprost, tamo raste kraljevstvo Božje.