Današnje Evanđelje poziva nas da preispitamo svoje srce i način na koji živimo ljubav prema Bogu i ljudima.
Isus nam kroz prispodobu o milosrdnom Samarijancu pokazuje da prava vjera nije samo poznavanje Božjeg zakona, nego življenje tog zakona u svakodnevici kroz djela milosrđa, dobrote i suosjećanja.
Bog nas danas pita: koliko smo spremni zaustaviti se, primijetiti drugoga, pomoći onome tko trpi? U svijetu punom brzine i sebičnosti, Isus nas poziva da budemo Samarijanci ljudi koji donose ljubav tamo gdje je bol, svjetlo tamo gdje je tama i mir tamo gdje je nemir.
Neka nam ova sveta misa otvori srce za Božju ljubav i nauči nas prepoznati bližnjega u svakom čovjeku.
Prvo čitanje: Jon 1,1 – 2,1.11
Jona ustade da pobjegne od Gospodina.
Početak Knjige proroka Jone
Riječ Gospodnja dođe Joni, sinu Amitajevu: »Ustani, reče mu, idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloća njihova popela do mene.« A Jona ustade da pobjegne u Taršiš, daleko od Gospodina. Siđe u Jafu i nađe lađu što je plovila u Taršiš.
Plati vozarinu i ukrca se da otplovi s njima u Taršiš, daleko od Gospodina. Ali Gospodin podiže na moru silan vjetar, i nastade nevrijeme veliko na moru, te mišljahu da će se lađa razbiti.
Uplašiše se mornari; svaki zazva svoga boga, i stadoše iz lađe bacati tovar u more da bi je olakšali. Jona pak bijaše sišao na dno lađe, legao i zaspao tvrdim snom.
Zapovjednik lađe pristupi mu i reče: »Što spavaš kao zaklan? Ustaj i prizivlji Boga svojega! Možda će nas se sjetiti Bog taj da ne poginemo.« Potom rekoše jedni drugima: »Hajde da bacimo ždrijeb, da vidimo od koga nam dođe ovo zlo.« Baciše ždrijeb, i pade ždrijeb na Jonu.
Oni mu onda rekoše: »Kaži nam: zbog koga nas ovo zlo snađe, kojim se poslom baviš, odakle dolaziš, iz koje si zemlje i od kojega naroda?«
On im odgovori: »Ja sam Hebrej i štujem Gospodina Boga nebeskoga, koji stvori more i zemlju.«
Ljudi se uplašiše veoma i rekoše mu: »Što si to učinio!« Jer bijahu doznali da on bježi od Gospodina – sam im je to pripovjedio.
Oni ga zapitaše: »Što da učinimo s tobom da nam se more smiri?« Jer se more sve bješnje dizalo.
On im odgovori: »Uzmite me i bacite u more, pa će vam se more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme.«
Ljudi uzeše veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve bješnje dizalo protiv njih. Tad zazvaše Gospodina i rekoše: »Ah, Gospodine, ne daj da poginemo zbog života ovoga čovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Gospodin: činiš kako ti je milo.«
I uzevši Jonu, baciše ga u more – i more presta bjesnjeti.
Tada velik strah Gospodnji obuze ljude, te prinesoše žrtvu Gospodinu i učiniše zavjete.
Gospodin zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noći ostade Jona u ribljoj utrobi.
Tada Gospodin zapovjedi ribi, i ona izbljuva Jonu na obalu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Jon 2,2-5.8
Pripjev: Iz jame ćeš izvaditi život moj, Gospodine!
Iz utrobe riblje
stane Jona moliti Gospodina,
Boga svojega:
Iz nevolje svoje zavapih Gospodinu,
i on me usliša;
iz utrobe Podzemlja zazvah,
i ti si mi čuo glas.
Ti me baci moru u dubine,
i voda me opteče.
Sve poplave tvoje i valovi
oboriše se na me.
Pomislih: odbačen sam
ispred očiju tvojih.
Al’ ipak oči upirem
svetom Hramu tvojem.
Samo što ne izdahnuh
kad se spomenuh Gospodina,
i molitva se moja k tebi vinula,
prema svetom Hramu tvojemu.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?«
Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To
čini i živjet ćeš.«
Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče:
»Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe.
A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom.
Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ’Pobrini se za njega.
Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’«
»Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!« (Luka 10, 25-37)
Evanđelje dana – komentar
U prispodobi o milosrdnom Samarijancu, Isus razotkriva pravo značenje Božje zapovijedi ljubavi. Zakonoznanac postavlja pitanje: „A tko je moj bližnji?“ a Isus mu odgovara pričom koja ruši sve granice, predrasude i lažne sigurnosti.
Svećenik i levit, ljudi od vjere i zakona, prošli su pokraj ranjenog čovjeka. Možda su žurili, možda su se bojali da će se onečistiti, možda su jednostavno zatvorili oči.
No Samarijanac, kojega su Židovi smatrali tuđincem i neprijateljem, zastaje. On ne pita tko je ranjeni, nego vidi osobu, čovjeka, dijete Božje.
Samarijanac predstavlja lice Krista Onoga koji se saginje nad našim ranama, liječi nas uljem svoje milosti i vinom svoje ljubavi, i vodi nas u „gostinjac“, u Crkvu, gdje nas tješi i obnavlja.
A nama Isus poručuje: „Idi pa i ti čini tako.“
Za nas to znači da ne možemo biti Kristovi učenici ako zatvaramo oči pred patnjom drugih. Naš bližnji nije samo onaj tko nam je blizak po krvi, jeziku ili vjeri, nego svaka osoba kojoj možemo učiniti dobro. Ljubav prema Bogu uvijek se očituje u ljubavi prema čovjeku.
Isus nas poziva da prepoznamo ranjene na putu našega života one koji trpe u tišini, bolesne, osamljene, neprihvaćene, i da im pružimo suosjećanje, molitvu i konkretnu pomoć.
Jer tamo gdje postoji milosrđe, tamo je prisutan i Bog.
Neka nas ova Riječ potakne da svakoga dana živimo ono što govorimo, i da u svakom čovjeku prepoznamo Krista.