Evanđelje dana za utorak, 1. listopada 2024. godine: Isus krenu sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. (Luka 9, 51-62)
Prvo čitanje:
Prop 3, 1-11
Sve pod nebom ima svoje vrijeme.
Čitanje Knjige Propovjednikove
Sve ima svoje doba, i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
Vrijeme rađanja i
vrijeme umiranja;
vrijeme sađenja i
vrijeme čupanja posađenog.
Vrijeme ubijanja i
vrijeme liječenja;
vrijeme rušenja i
vrijeme građenja.
Vrijeme plača i
vrijeme smijeha;
vrijeme tugovanja i
vrijeme plesanja.
Vrijeme bacanja kamenja i
vrijeme sabiranja kamenja;
vrijeme grljenja i
vrijeme kad se ostavlja grljenje.
Vrijeme traženja i
vrijeme gubljenja;
vrijeme čuvanja i
vrijeme odbacivanja.
Vrijeme deranja i
vrijeme šijenja;
vrijeme šutnje i
vrijeme govorenja.
Vrijeme ljubljenja i
vrijeme mržnje;
vrijeme rata i
vrijeme mira.
Koja je posleniku korist od njegovih napora?
Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.
Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Bog čini od početka do kraja.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 144, 1a.2-4
Pripjev: Blagoslovljen Gospodin, hridina moja!
Blagoslovljen Gospodin, hridina moja:
On je ljubav moja i tvrđava moja,
zaštita moja, izbavitelj moj,
štit moj za koji se sklanjam.
Što je čovjek, Gospodine, da ga poznaješ,
što li čedo ljudsko da ga se spominješ?
Poput daška je čovjek,
dani njegovi kao sjena nestaju.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.
Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«
Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.«
I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.« (Luka 9, 51-62)
Evanđelje dana – komentar
Približilo se vrijeme Isusova uzlaska u Nebo. Dobro je znao da prije toga dolazi križ te je krenuo prema Jeruzalemu i svemu što ga čeka. Samarijansko selo na putu iskazalo je negostoljubivost Sinu Božjem. Jakov i Ivan su se toliko razljutili zbog te neuljudnosti da su predložili da zazovu oganj … s neba koji će uništiti prekršitelje. Isus ih je brzo prekorio. On nije došao živote ljudi uništiti, nego spasiti.
U nastavku susrećemo trojicu ljudi koji su htjeli biti učenici i koji prikazuju tri glavne zapreke iskrenom učeništvu. Prvi je čovjek bio posve siguran da želi svagdje i svuda slijediti Isusa. Isprva je izgledalo da Isusov odgovor nema nikakve veze s čovjekovom ponudom. No, Isus je otprilike rekao: “Znaš li ti što doista znači slijediti me? To znači odreći se svih ugoda i prednosti života. Ja nemam dom koji bih zvao svojim. Ova Zemlja mi ne dopušta počinak. Lisice i ptice imaju više odmora i sigurnosti u prirodi nego ja.”
Drugi je čovjek čuo Kristov poziv da pođe za njim. On je donekle bio spreman, ali je prije htio otići i pokapati svoga oca. Isusa je oslovio s Gospodine, ali svoje želje i korist stavlja prije. Dopuštao je da nešto drugo ima prednost pred Kristovim pozivom. Gospodin je njegovu neodlučnost prekorio riječima: “Pusti mrtve neka pokapaju svoje mrtve, a ti hajde i navješćuj kraljevstvo Božje.” Duhovno mrtvi mogu pokopati tjelesno mrtve, ali oni ne mogu propovijedati evanđelje. Vjernikov bi glavni posao trebao biti promicanje Kristove stvari na zemlji.
Treći koji je htio postati učenikom htio se oprostiti sa svojim ukućanima. Sama po sebi, ta je zamolba bila razumna i ispravna, ali su čak i najobičnije učtivosti iz života pogrešne ako se stave ispred potpune poslušnosti. Isus mu je rekao da se, jednom kad je stavio ruku na plug učeništva, ne smije obazirati natrag; u protivnom nije prikladan za kraljevstvo Božje. Izraz “nije prikladan” ne odnosi se na spasenje, nego na služenje. To uopće nije pitanje ulaska u Kraljevstvo, nego služenja u Kraljevstvu nakon ulaska. Krist, dakle, mora vladati u srcu bez nekog takmaca. Sve ostale ljubavi i sve ostale odanosti moraju biti sporedne. (William MacDonald; Prema “Komentaru Novoga zavjeta”)
