Draga braćo i sestre,
danas slavimo jedno od najvećih i najdubljih otajstava naše vjere: Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama.
Bog, koji je vječan, nevidljiv i svemoguć, odlučio je ući u našu povijest, u našu svakodnevicu, u ljudsku slabost i krhkost. U Isusu Kristu Bog nam se približio, postao nam blizak, razumljiv i dostižan.
Utjelovljenje nije samo događaj iz prošlosti, nego trajna Božja poruka čovjeku: Bog nas nije napustio, nego je došao živjeti s nama.
Došao je podijeliti našu radost i bol, našu nadu i strah, kako bi nas spasio iznutra i pokazao nam put života.
Dok započinjemo ovo euharistijsko slavlje, otvorimo svoja srca toj Riječi koja i danas želi postati tijelom u našem životu u našim mislima, riječima i djelima.
Ponizno priznajmo svoje grijehe i zamolimo Gospodina da nas obnovi svojom milošću, kako bismo dostojno slavili ovo sveto otajstvo.
Prvo čitanje: 1Iv 2,18-21
Vi imate Pomazanje od Svetoga, i znanje svi imate.
Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola
Djeco, posljednji je čas! I, kako ste čuli, dolazi Antikrist. I sad su se već mnogi antikristi pojavili. Odatle znamo da je posljednji čas. Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas. A vi imate Pomazanje od Svetoga, i znanje svi imate. Ne pisah vam zato što ne biste znali istine, nego jer je znate i jer znate da nikakva laž nije od istine.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 96,1-2.11-13
Pripjev: Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Pjevajte Gospodinu, hvalite ime njegovo!
Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo.
Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!
Nek se raduje polje i sve što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće.
Neka klikće pred Gospodinom, jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu po pravdi
i narodima po istini svojoj.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Početak svetog Evanđelja po Ivanu
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima
svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego da posvjedoči za Svjetlo.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga.
I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca pun milosti i istine.
Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za
mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!«
Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac Bog -koji je u krilu Očevu,
on ga obznani. (Ivan 1, 1-18)
Komentar Evanđelja (Iv 1, 1–18)
Današnje Evanđelje vodi nas u samo srce kršćanske vjere. Ne počinje jaslicama, pastirima ni Betlehemom, nego vječnošću: „U početku bijaše Riječ“.
Ivan nam želi reći da Isus nije tek povijesna osoba, prorok ili učitelj, nego sam Bog koji postoji prije svega stvorenoga. Po toj Riječi sve je stvoreno, a u njoj je život život koji postaje svjetlo ljudima.
To svjetlo dolazi u tamu svijeta. Tama ovdje nije samo grijeh, nego i strah, sumnja, patnja i zatvorenost srca. I premda tama pokušava ugasiti svjetlo, ne može ga nadvladati. Bog ostaje vjeran čovjeku čak i onda kada ga čovjek ne prepoznaje i ne prihvaća.
Ivan Krstitelj pojavljuje se kao svjedok. On nije svjetlo, ali pokazuje na Svjetlo. Time nas uči važnoj istini: vjera se ne temelji na ljudskoj veličini, nego na poniznom svjedočenju za Krista. Pravi vjernik ne stavlja sebe u središte, nego upućuje na Isusa.
Evanđelje zatim izgovara bolnu istinu: „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.“ Bog dolazi blizu, ulazi u naš svijet, u naše živote, ali čovjek često ostaje zatvoren.
Ipak, poruka ne završava odbijanjem, nego nadom: svi koji Krista prime, svi koji mu povjeruju, postaju djeca Božja. Ne po ljudskoj snazi, nego po Božjoj milosti.
Vrhunac Evanđelja je rečenica koja mijenja povijest: „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama.“ Bog nije ostao dalek.
U Isusu Kristu postao je blizak, opipljiv, dijelitelj naše svakodnevice. Vidimo njegovu slavu ne u moći i sjaju, nego u milosti i istini, u ljubavi koja se daruje do kraja.
Na kraju Ivan jasno kaže: Boga nitko nikada nije vidio, ali ga je Isus Krist objavio. Tko gleda Krista, vidi Oca. Tko prima Krista, prima život.
Današnje Evanđelje nas zato poziva da se zapitamo: prepoznajem li to Svjetlo u svome životu i dopuštam li da Riječ i danas postane tijelom u meni?
