U vremenu kada mnogi mole usput, između obaveza i svakodnevnih briga, često se zaboravlja što molitva uistinu jest. Nije to samo izgovaranje riječi niti ponavljanje naučenih molitava, nego duboki susret s Bogom koji traži cijelo srce.
Upravo na tu važnu istinu upozorava fra Ivo Pavić, ističući da molitva bez pažnje može postati prazna, a ponekad čak i štetna za duhovni život. Kada čovjek moli, a misli su mu raspršene na sve strane, tada ne dolazi do pravog susreta s Bogom i molitva gubi svoju snagu.
Molitva koja nema srce ostaje bez ploda:
Mnogi vjernici tijekom molitve ostaju zaokupljeni mislima o problemima, obitelji, poslu ili brigama koje ih pritišću. Takva molitva postaje mehanička i bez dubine, jer srce nije usmjereno na Boga.
Fra Ivo Pavić naglašava kako je potrebno svjesno odbacivati sve što odvlači pažnju i usmjeriti pogled prema Gospodinu. Molitva traži sabranost, tišinu i odluku da barem na trenutak ostavimo sve drugo po strani. Tek tada čovjek počinje osjećati mir i blizinu Boga, jer se otvara prostor u kojem On može djelovati.
Prava molitva nije ona koja traje dugo, nego ona koja je iskrena i usmjerena. Kada čovjek moli s pažnjom, bez rastresenosti, tada dolazi do unutarnje promjene. Srce se smiruje, misli se čiste, a duša se približava Bogu.
Fra Ivo Pavić ističe da kakva je molitva, takav je i život ako je molitva površna, takav će biti i odnos s Bogom. No kada je molitva duboka i čista, tada donosi plodove: mir, snagu i novu vjeru. To nije lak put, jer traži trud i ustrajnost, ali upravo u tome leži prava snaga duhovnog života.
Snaga tišine i noćne molitve:
Posebno snažan trenutak molitve, kako ističe fra Ivo Pavić, jest vrijeme tišine i bdijenja kada svijet miruje. Tada čovjek lakše pronalazi sabranost i može otvoriti srce Bogu bez ometanja.
U tim trenucima molitva postaje dublja, iskrenija i snažnija. Kada se čovjek odrekne sna i izdvoji vrijeme za Boga, pokazuje koliko mu je stalo do tog susreta. Upravo tada mnogi doživljavaju nutarnji mir i snagu koja im je potrebna za svakodnevni život.
Molitva nije nešto što se obavlja usput, nego susret koji mijenja čovjeka. Ako joj pristupimo površno, ostat ćemo prazni, ali ako joj damo srce i pažnju, ona će donijeti plodove koji se vide u našem životu.
Fra Ivo Pavić nas podsjeća da Bog traži našu prisutnost, a ne samo riječi. Zato je važno zastati, utišati se i moliti srcem, jer upravo u takvoj molitvi dolazi pravi susret s Bogom koji mijenja sve.
