Susret s Kristom u svakodnevici
Liturgija dana nije samo podsjećanje na događaje iz prošlosti, nego živi susret s Bogom koji danas govori svome narodu. Kroz Božju riječ ulazimo u otajstvo Kristova života i dopuštamo da ono dotakne naše svakodnevne situacije.
Evanđelje nam pokazuje da Gospodin i dalje dolazi ususret našim slabostima, bolima i potrebama da bi nam dao snagu, nadu i život u punini.
Prvo čitanje: 1Tim 3,1-13
Treba da nadglednik bude besprijekoran. Đakoni isto tako treba da posjeduju otajstvo vjere u čistoj savjesti.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi!
Vjerodostojna je riječ:
teži li tko za nadgledništvom, časnu službu želi.
Treba stoga da nadglednik bude besprijekoran,
jedne žene muž, trijezan, razuman,
sređen, gostoljubiv, sposoban poučavati,
ne vinu sklon, ne nasilan nego popustljiv,
ne ratoboran, ne srebroljubac;
da svojom kućom dobro upravlja
i sinove drži u pokornosti sa svom ozbiljnošću
a ne zna li netko svojom kućom upravljati,
kako će se brinuti za Crkvu Božju?
ne novoobraćenik da se ne bi uzoholio
i pao pod osudu đavlovu.
A treba da ima i lijepo svjedočanstvo od onih vani,
da ne bi u rug upao i zamku đavlovu.
Đakoni isto tako treba da budu ozbiljni,
ne dvolični, ne odani mnogom vinu
ni prljavu dobitku
imajući otajstvo vjere u čistoj savjesti.
I neka se najprije iskušavaju
pa onda, budu li besprigovorni,
neka obavljaju službu.
Žene isto tako neka budu ozbiljne,
ne klevetnice nego trijezne,
vjerne u svemu.
Đakoni neka budu jedne žene muževi,
neka dobro upravljaju djecom i svojim kućama.
Jer oni koji dobro obavljaju službu,
stječu častan položaj
i veliku smjelost u vjeri,
vjeri u Isusu Kristu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 101,1-3.5-6
Pripjev: Hodit ću u nedužnosti srca.
Da zapjevam o dobroti i pravdi,
tebi, Gospodine, da zasviram!
Razmatrat ću put savršenstva:
kad li ćeš k meni doći?
Hodit ću u nedužnosti srca
u domu svojemu.
Neću stavljati pred oči svoje
ništa opako.
Tko kleveće bližnjega u potaji,
toga ću pogubiti.
Čovjeka oholih očiju i srca naduta
ja ne podnosim.
Pogled upravljam k vjernima na zemlji,
da sa mnom stanuju.
Tko hodi putem savršenim
taj će mi služiti.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.
Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!« Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci.
Sve obuze strah te stavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici. (Luka 7, 11-17)
Evanđelje dana – komentar
Današnje Evanđelje donosi snažnu i duboko ljudsku sliku: Isus susreće povorku smrti, mladića na nosilima, sina jedinaca jedne udovice. Ona je već izgubila muža, a sada gubi i sina – sve što ima. I upravo tu, gdje ljudski gledano nema nade, Isus staje, sažali se i kaže: „Ne plači!“
Te riječi nisu samo ljudska utjeha, nego Božja riječ koja stvara novu stvarnost. Krist se dotiče smrti i preobražava je u život: „Mladiću, kažem ti, ustani!“ I mrtvac se podiže.
Ovaj događaj otkriva nekoliko važnih istina i za nas:
Bog vidi našu bol Nije ravnodušan na naše patnje. Prvi pokret u ovom Evanđelju nije čudo, nego Isusovo suosjećanje. Bog se ne skriva pred našim suzama, nego ih prima i pretvara u milost.
Isus donosi život tamo gdje vlada smrt – Nain je mjesto gdje se susreću dvije povorke: povorka smrti i povorka života. Gospodin ulazi u našu tamu, u situacije gdje mislimo da je sve izgubljeno, i govori: „Ustani!“
Svjedočanstvo zajednice – Ljudi koji su to vidjeli nisu mogli šutjeti. Evanđelje završava riječima da se glas o Isusu proširio po cijeloj Judeji. Kad doživimo Gospodinovu snagu i blizinu, pozvani smo to svjedočiti drugima.
Za nas danas, ovo Evanđelje znači da nikada nismo sami u svojim bolima, gubicima ili tjeskobama. Krist i danas dolazi ususret našim povorkama smrti – bilo da se radi o tugama, grijehu, razočaranju, slomljenim odnosima i govori: „Ne plači… Ustani!“
Zato je vjera poziv da s Isusom hodimo u povorci života, donoseći nadu tamo gdje vlada očaj i svjedočeći da je Bog doista pohodio svoj narod.