U one dane: Bileam podiže oči i vidje Izraela utaborena po njegovim plemenima. Na nj siđe Duh Božji, i on prozbori svoju pjesan: »Proročanstvo Bileama, sina Beorova, proročanstvo čovjeka pronicava pogleda, proročanstvo onoga koji riječi Božje sluša, koji vidi viđenja Svesilnoga, koji pada, i oči mu se otvaraju. Kako su lijepi ti šatori, Jakove, stanovi tvoji, Izraele! Kao dolovi što se steru, kao vrtovi uz obalu rijeke, kao aloje što ih Gospodin posadi, kao cedri pokraj voda! Iz potomstva junak mu izlazi, nad mnogim on vlada narodima. Kralj će njegov nadvisit Agaga, uzdiže se kraljevstvo njegovo.« I opet Bileam prozbori pjesan svoju: »Proročanstvo Bileama, sina Beorova, proročanstvo čovjeka pronicava pogleda, proročanstvo onoga koji riječi Božje sluša, koji poznaje mudrost Svevišnjega, koji vidi viđenja Svesilnoga, koji pada, i oči mu se otvaraju. Vidim ga, ali ne sada; motrim ga, al’ ne iz blizine: od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela zvijezda se diže.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 25, 4-5b.6.7b-9
Pripjev:Pokaži mi, Gospodine, putove svoje!
Vezani članci:
VIDEO Jeruzalem: Zvuk s neba iznenadio mještane 6. ožujka 2026. 07:03 Posljednjih godina u raznim dijelovima svijeta ljudi su svjedočili neobičnim zvukovima koji dolaze s neba. Neki ih opisuju kao snažne…
Križni put: Isusove riječi koje je primila sveta Faustin 7. ožujka 2026. 06:24 Križni put jedna je od najdubljih pobožnosti u kršćanskoj tradiciji. Kroz četrnaest postaja vjernici razmatraju posljednje trenutke života Isusa Krista,…
Pokaži mi Gospodine, putove svoje, nauči me svojim stazama! Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj.
Spomeni se, Gospodine, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka. Spomeni me se po svojoj ljubavi — radi dobrote svoje, Gospodine!
Gospodin je sama dobrota i pravednost: grešnika on na put privodi. On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Uđe Isus u Hram. Dok je naučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne te ga upitaše: »Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast?«
Isus im odgovori: »I ja ću vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja ću vama kazati kojom vlašću ovo činim. Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?«
A oni umovahu među sobom: »Reknemo li: ‘Od Neba’, odvratit će nam: ‘Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?’ A reknemo li: ‘Od ljudi’, strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom.« Zato odgovore Isusu: »Ne znamo.«
I on njima reče: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.« (Matej 21, 23-27)
Evanđelje dana – komentar Kada je Isus ušao u dvorište što je okruživalo Hram, glavari svećenički i starješine prekinuli su njegovo naučavanje kako bi ga upitali kojom vlašću naučava, čini čudesa i čisti hram. Nadali su se uhvatiti ga u klopku, ma kako odgovorio. Ako kaže da ima vlast sam po sebi kao Sin Božji, optužit će ga za hulu. Ako kaže da ima vlast od ljudi, srušit će mu ugled. Ako kaže da ima vlast od Boga, izazvat će ga.
Sebe su smatrali čuvarima vjere, profesionalcima koje formalna izobrazba i ljudsko postavljanje opunomoćuju da upravljaju vjerskim životom ljudi. No Isus nije imao formalnog školovanja, a svakako ne ni vjerodajnice Izraelovih vladara. Njihov je izazov izražavao prastaru mržnju koju su profesionalci u stvarima vjere osjećali prema ljudima sa snagom božanskog pomazanja.
Gospodin je ponudio da objasni odakle Njegova vlast ako oni odgovore na pitanje: “Krštenje Ivanovo, odakle bijaše – od Neba ili od ljudi?” Ivanovo krštenje treba razumjeti u značenju Ivanova poslanja. Stoga je pitanje bilo: “Tko je Ivana ovlastio vršiti njegovo poslanje? Je li njegovo postavljenje ljudsko ili božansko? Kakve je vjerodajnice imao od Izraelovih vođa?” Odgovor je bio očigledan: Ivan je bio čovjek poslan od Boga. Njegova je moć dolazila od božanske obdarenosti, ne od ljudske ovlasti.
Svećenici i starješine bili su u dilemi. Ako priznaju da je Ivan poslan od Boga, u klopci su. Ivan je ljudima ukazivao na Isusa kao Mesiju. Ako je Ivanova vlast bila božanska, zašto se nisu obratili i povjerovali u Krista?
S druge strane, kad bi rekli da Ivana nije poslao Bog, zauzeli bi stav koji bi ljudi, od kojih se većina slagala da je Ivan prorok od Boga, ismijali. Da su točno odgovorili da je Ivan poslan od Boga, imali bi odgovor na vlastito pitanje: Isus je bio Mesija kojemu je Ivan bio glasnik.
Ali odbili su se suočiti s činjenicama, i zato su zagovarali neznanje. Nisu mogli reći otkda Ivanova ovlast. Isus je potom rekao: “Ni ja vama neću kazati kojom vlašću činim sve ovo!” Zašto bi im rekao ono što već znaju ali ne žele priznati? (William MacDonald, prema “Komentaru Novoga zavjeta”)
