Jedino u molitvi, duboko u srcu vjere, možemo primiti mudrost koju Isus nudi i otvoriti se okrjepi koju nam omogućuje.
Prvo čitanje:
Izr 9, 1-6
Jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala!
Čitanje Knjige mudrih izreka
Mudrost je sazidala sebi kuću i otesala sedam stupova. Poklala je svoje klanice, pomiješala svoje vino i postavila svoj stol. Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina: »Tko je još dijete, neka se svrati ovamo!« A nerazumnome govori: »Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala. Ostavite djetinjarije, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 34, 2-3.10-15
Pripjev: Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!
Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba, njegova će mi hvala biti svagda na ustima! Nek se Gospodinom duša moja hvali, nek čuju ponizni i nek se raduju!
Bojte se Gospodina, vi sveti njegovi: ne trpe oskudice koji ga se boje. Osiromašiše mogućnici i gladuju, a koji traže Gospodina ne trpe oskudice.
Evanđelje za ponedjeljak: Dar Božjeg mira 24. studenoga 2025. 02:30 Isus nas poziva da primimo mir koji samo Bog daje Isus i danas govori svakome od nas: „Kad bi spoznao…
Dođite, djeco, i poslušajte me, učit ću vas strahu Gospodnjem. O čovječe, ljubiš li život? Želiš li se dana naužiti sretnih?
Jezik svoj oda zla suspreži i usne od riječi prijevarnih! Zla se kloni, a čini dobro, traži mir i za njim idi!
Drugo čitanje:
Ef 5, 15-20
Shvatite što je volja Gospodnja!
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Razmotrite pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja! I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego – punite se Duhom! Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista! Riječ Gospodnja.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu U ono vrijeme: Židovi se među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.« To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu. (Ivan 6, 52-59)
Evanđelje dana – komentar Židovi su mislili da Isus govori o doslovnom, fizičkom kruhu i tijelu. Nisu shvaćali da je Gospodin koristio materijalne stvari da bi poučio duhovne istine.
Isus je još jedanput, znajući sve, točno shvatio što misle i govore. Zato ih je ozbiljno upozorio da ako ne jedu njegova tijela i ne piju njegove krvi, neće imati života u sebi. To se nije moglo odnositi na kruh i vino koji se koriste pri Gospodnjoj večeri. Kad je uveo svoju Večeru, one noći kad je bio izdan, tijelo mu još nije bilo slomljeno, ni krv prolivena. Gospodin Isus je jednostavno govorio da se nikada nećemo moći spasiti ako pomoću vjere ne shvatimo vrijednost njegove smrti za nas na Golgoti. Jesti njegovo tijelo i piti njegovu krv znači vjerovati u njega. Svi koji vjeruju u njega bit će uskrišeni u posljednji dan.
Između njega i onih koji vjeruju u njega postoji veoma blisko zajedništvo. Tko god jede njegovo tijelo i pije njegovu krv, ostaje u njemu i on ostaje u toj osobi. Kad prihvatimo Gospodina Isusa kao svog Otkupitelja, on dolazi u naš život da u njemu ostane, a i mi ostajemo (stalno boravimo) u njemu.
Gospodin je, dakle, kruh koji je s neba sišao. Nadmašuje manu koji su očevi jeli u pustinji. Taj je kruh imao samo prolaznu vrijednost, jer je bio za ovaj život. Ali Krist je Božji kruh koji svima koji se njime hrane daje vječni život. (William MacDonald; prema “Komentaru Novoga zavjeta”)
