U vremenu kada mnogi ljudi misle da nemaju grijeha i da im obraćenje nije potrebno, Crkva podsjeća na jednu važnu istinu: čovjek koji je blizu Bogu uvijek prepoznaje vlastitu slabost i potrebu za milosrđem.
Kroz povijest su sveci često govorili o svojoj grešnosti, ne zato što su bili gori od drugih, nego zato što su u Božjoj svjetlosti jasnije vidjeli vlastite nedostatke. Jedan franjevac upozorava da je opasno stanje kada čovjek više ne vidi grijeh u svome životu. Tada se, kaže, često događa da se čovjek udalji od Boga, iako možda toga nije ni svjestan.
U duhovnom životu kršćanina jedno je od najvažnijih pitanja odnos prema vlastitim grijesima. Dok neki ljudi olako tvrde da nemaju grijeha, duhovni učitelji kroz stoljeća upozoravali su da je upravo takav stav znak duhovne udaljenosti od Boga.
Franjevac Fra Goran Azinović ističe da je kajanje temelj svakog ozbiljnog duhovnog života. Prema njegovim riječima, čovjek koji je bliže Bogu jasnije vidi svoje slabosti i osjeća potrebu za obraćenjem.
Što je čovjek bliže Bogu, jasnije vidi svoje slabosti
Sveci su kroz povijest često govorili o svojoj malenosti i grešnosti. To nije bila lažna skromnost, nego duboko iskustvo Božje svetosti. Kada čovjek dođe bliže Božjoj svjetlosti, počinje jasnije prepoznavati vlastite pogreške i slabosti.
Suprotno tome, osoba koja se udaljila od Boga često više ne vidi vlastite grijehe. Takav čovjek može čak reći da nema što ispovjediti ili da uopće ne griješi.
Duhovni učitelji upozoravaju da je to opasan znak duhovne sljepoće. Kada čovjek prestane prepoznavati grijeh, prestaje i tražiti Božje milosrđe.
Kajanje otvara vrata Božjem milosrđu
U kršćanskoj tradiciji kajanje nije ograničeno samo na sakrament ispovijedi. Ono je poziv na stalno obraćenje srca. Vjernici su pozvani svaki dan preispitati svoj život i priznati pred Bogom ono što nije bilo dobro.
Jedna od najljepših biblijskih slika kajanja nalazi se u životu kralja Davida. Iako je počinio velike pogreške, David je znao iskreno priznati svoje grijehe i tražiti Božje milosrđe.
U psalmima moli:
„Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome.
Po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje.
Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni.“
Davidova molitva pokazuje da Bog ne traži savršenog čovjeka, nego ponizno i raskajano srce.
Zašto je važno svakodnevno preispitivati savjest
Duhovni život ne sastoji se samo od povremenih trenutaka molitve. On uključuje svakodnevno obraćenje i spremnost da priznamo svoje pogreške.
Zato mnogi duhovnici savjetuju da se svake večeri napravi kratki ispit savjesti. Čovjek tada pred Bogom razmisli o svom danu i zamoli oprost za sve što nije bilo dobro.
Takva molitva otvara srce Božjoj milosti i pomaže čovjeku da ostane na putu obraćenja.
Jer Bog, kako kaže Sveto pismo, posebno gleda na ponizno i raskajano srce.
