Kirbaj je dan kada se u mjestu ili župi slavi zaštitnik crkve, a taj dan je često duhovna i društvena svetkovina
Riječ kirbaj dolazi od njemačke riječi Kirchweih – što znači posveta crkve. U slavonskim i srijemskim krajevima koristi se upravo taj izraz, dok se u drugim dijelovima Hrvatske češće kaže proštenje, dan župe ili crkveni god.
Kirbaj nije samo obična fešta – to je vjerski događaj
U svojoj biti, kirbaj je dan kada se slavi sveta misa u čast nekom svecu, najčešće zaštitniku župne crkve. Vjernici se okupljaju, dolazi svećenik izvan župe, često se održavaju i prozivke, procesije ili blagoslov djece, polja ili jela.
Obiteljima koje više ne žive u mjestu to je dan kada se vraćaju u rodni kraj – posjećuju grobove, rodbinu, prisjećaju se djetinjstva.
Kakvi su običaji povezani s kirbajem?
Uz vjerski dio, narodni običaji su također snažni. Najčešće se pripremaju:
tradicionalna jela (sarma, pečenje, kolači),
dolazak gostiju iz drugih mjesta,
sajmovi, luna-parkovi i štandovi uz crkvu,
u nekim selima kolovođe, tamburaši ili narodno veselje.
Poseban naglasak stavlja se na zajedništvo i zahvalnost – što nije samo slavlje tijela, nego i duhovno slavlje srca.
Koji se sveci najčešće slave kao kirbaji?
U mnogim župama u Hrvatskoj i BiH kirbaji su vezani uz svetce kao što su:
sveti Antun Padovanski (13. lipnja),
sveti Rok (16. kolovoza),
sveti Josip (19. ožujka),
sveti Ilija (20. srpnja),
sveta Ana, sveti Martin, sveti Nikola, sveti Mihovil, itd.
Ponekad se slavi i obljetnica posvete crkve, ako nije povezana s određenim svecem.
Kirbaj – dan radosti, vjere i susreta
Kirbaj nije samo “fešta” – to je dan kada se nebo i zemlja susretnu, kada obitelj postaje crkva, a crkva postaje dom. To je slavlje ne samo našeg mjesta, nego i naše pripadnosti Bogu i jedni drugima.
Zato, kad sljedeći put ideš na kirbaj, ne idi samo zbog hrane i zabave – idi i da bi zahvalio Bogu za sve darove koje ti je dao
