Pokojni fra Smiljan Kožul, poznati hrvatski franjevac i dugogodišnji duhovnik, često je govorio o snazi i ozbiljnosti polaganja ruku u molitvi. Nije to promatrao kao nešto izvanredno ili senzacionalno, nego kao duboki čin vjere u kojem Bog djeluje u tišini srca. Uvijek je naglašavao da polaganje ruku nije cilj samo po sebi, nego put kroz koji se čovjek otvara Božjoj milosti, ozdravljenju i oslobođenju.
Svojim iskustvom i jednostavnim riječima upozoravao je vjernike da traže Boga na pravom mjestu, u Crkvi i sakramentima, te da ne nasjedaju na lažna obećanja i “brza rješenja” koja udaljuju od istine.
U posljednje vrijeme sve više vjernika sudjeluje na molitvenim susretima i duhovnim obnovama gdje se prakticira polaganje ruku. U takvim trenucima često se događa nešto što mnoge zbunjuje dok jedni mirno ostaju stajati ili sjediti, drugi iznenada gube snagu i padaju.
To kod mnogih izaziva pitanja: je li to djelovanje Duha Svetoga, ljudska reakcija ili nešto drugo? Odgovor nije uvijek jednostavan, ali Crkva kroz iskustvo svojih svećenika daje smjernice koje pomažu razumjeti što se zapravo događa.
Jedan od onih koji o tome jasno govori je franjevac i dugogodišnji duhovnik fra Smiljan Kožul, koji upozorava da nije svaka duhovna pojava ista i da je potrebna razboritost.
Što se događa tijekom polaganja ruku
Polaganje ruku nije nikakva predstava niti izvanredni događaj sam po sebi. To je jednostavna molitva u kojoj svećenik, u poslušnosti Kristu, moli da Bog djeluje u životu osobe.
Kada se čovjek otvori Bogu, može osjetiti duboki mir, radost ili snažnu prisutnost Duha Svetoga. U nekim slučajevima tijelo jednostavno više ne može nositi tu nutarnju snagu pa osoba izgubi ravnotežu i padne. No važno je razumjeti da pad nije cilj niti mjerilo vjere. Ono što je važno jest ono što se događa u srcu.
Opasnost traženja pomoći na krivim mjestima
Fra Smiljan posebno upozorava na jednu veliku opasnost današnjice traženje pomoći izvan Boga. Mnogi ljudi, u želji da riješe svoje probleme, odlaze osobama koje nude „posebne moći“, razne energije, seanse ili neprovjerene duhovne prakse.
Takva mjesta mogu otvoriti vrata duhovnim ranama i donijeti nemir, a ne mir. Kada se osoba iz takvih iskustava vrati u crkveno okruženje, ponekad se događa snažna reakcija tijelo ne može podnijeti susret s Božjom milošću i dolazi do naglog pada.
To nije znak snage, nego znak da je osoba bila izložena nečemu što nije od Boga. Bog djeluje u miru. Njegova prisutnost donosi sigurnost, tišinu i povjerenje. On ne stvara strah ni nemir.
Zato je važno razlikovati:
istinsku molitvu u Crkvi od traženja pomoći na sumnjivim mjestima Vjera nije eksperiment, nego odnos s Bogom. Kada se čovjek drži sakramenata, molitve i Crkve, tada je na sigurnom putu.
Poziv na povjerenje i molitvu
Fra Smiljan potiče vjernike da ne traže brza rješenja, nego da se vrate jednostavnoj vjeri molitvi, ispovijedi i euharistiji. Snaga nije u izvanjskim pojavama, nego u predanom srcu. Također podsjeća koliko je važno moliti za svećenike koji svakodnevno služe ljudima i nose teret duhovne borbe.
Ako čovjek traži Boga, naći će mir. Ako traži rješenja izvan Boga, može se izgubiti. Zato je poruka jasna: ostani u vjeri, drži se Crkve i ne traži pomoć tamo gdje nema Boga. Jer samo Krist donosi istinsko oslobođenje.
Fra Smiljan poziva vjernike da ne zaborave moliti za svoje pastire, za svećenike, redovnike, biskupe i Papu, jer oni svakodnevno nose veliki teret duhovne borbe dok služe Božjem narodu i pomažu ljudima na putu vjere.
Njihova služba često je nevidljiva, ali iznimno važna, zato im je potrebna naša molitva i podrška. Na kraju nas podsjeća na snagu jednostavne, ali iskrene molitve: Milosrdni Isuse, hvala Ti za dar svećenika i časnih sestara, čuvaj ih, jačaj i vodi u njihovom poslanju.
Foto/Izvor: Fra Smiljan Kožul molitva i polaganje ruku
