Dok mnogi u četrdesetima misle da je njihov životni put već određen, fra Vilček Novački tada je tek otkrio kamo ga Bog poziva. Nakon gotovo dvadeset godina rada kao poštar, odlučio je ostaviti dotadašnji život i krenuti putem svećeništva.
Danas fra Vilček djeluje među franjevcima konventualcima na zagrebačkom Sveti Duh, gdje već osam godina služi u pučkoj kuhinji i pomaže najpotrebnijima. U razgovoru za IN magazin podijelio je svoje životno svjedočanstvo i put obraćenja.
“I kao poštar sam živio svoj poziv”
Prisjećajući se godina provedenih u pošti, fra Vilček kaže kako svaki posao može biti put svetosti ako se obavlja s ljubavlju i radošću.
„Ja sam bio skoro 20 godina poštar, a to je isto poziv. Ako svoj posao radite s radošću i veseljem, onda je to neki put svetosti. Majka Tereza rekla je da se svetac ne rađa, svetac se postaje – samo treba odabrati činiti dobro i biti primjer drugima“, rekao je fra Vilček.
Njegov životni put nije bio jednostavan. Sam ga opisuje kao „biblijsko lutanje“ koje je trajalo sve dok nije upoznao ljubav Božju i duhovnost sveti Franjo Asiški.
„Tek sam tada shvatio koji je temelj moga poziva pomagati drugima, ne gledajući što će tko reći, nego vjerovati da uz Gospodina mogu sve.“
Poziv koji je godinama tinjao u srcu
Poseban trenutak dogodio se dok je živio na zagrebačkom Gornjem gradu i brinuo se za svoju tetu, trećoredicu na Kaptolu.
„Tada sam još više osjetio poziv koji je cijelo vrijeme tinjao u meni, ali ga nisam prepoznavao.“ Njegove kolege iz pošte već su tada primjećivale da živi drugačije od mnogih drugih.
„Kad bih išao na zornice, kolege bi mi govorile: ‘Ako ćeš kasniti, mi ćemo odraditi tvoj posao, ali ti se pomoli za nas.’“ Fra Vilček kaže kako su ljudi osjećali mir koji je nastojao donositi među druge.
Služba među siromašnima
Prije dolaska među franjevce volontirao je u Pučkoj kuhinji misionarki ljubavi. Danas svakodnevno služi u pučkoj kuhinji na Svetom Duhu, gdje broj korisnika neprestano raste.
„Došli smo do brojke od 500 obroka koje svaki dan podijelimo.“
Ističe kako su djelatnici i volonteri ključni za funkcioniranje kuhinje te da je pomoć uvijek potrebna. Najveću radost pronalazi upravo u služenju siromašnima.
„Najviše mi je srcu prirastao rad sa siromasima i osjećaj kad navečer legnete sretni jer ste nekome olakšali dan.“ Fra Vilček dobro se snalazi i u kuhinji jer je godinama kuhao svojoj teti, pa mu rad s kuhačom nije stran. Na kraju je svima uputio jednostavan, ali snažan poziv:
„Pozvao bih sve ljude dobre volje da se priključe mojim molitvama: da istina pobijedi svaku laž, da dobro pobijedi zlo i da ljubav pobijedi svaku mržnju.“
