Duhovna meditacija za one dane kad nemaš snage ni riječi
Nekad dođe dan kad ništa ne ide. Srce šuti, molitva zastane, a duša kao da utihne.
Ne znaš više što reći Bogu, jer ni sam ne znaš što osjećaš.
Ali znaš jedno – tu si. Pred Njim.
I to je dovoljno.
Gospodine, uzmi moju prazninu.
Uzmi moju šutnju kao molitvu. Uzmi moju umornost kao znak predanja.
Uzmi moj pogled koji ne traži ništa – osim Tvoje blizine.
Jer znam, i kad nemam što dati – Ti sve primaš.
Ti znaš kako izgleda moje srce kad je bez riječi.
Kad se ne tražim u buci, nego u Tvome pogledu.
Kad mi nije do velikih djela, nego do Tvoje tišine.
I tada, u toj nemoći, u toj tišini…
Ti dolaziš. Ne da me pitaš – nego da me zagrliš.
Gospodine, hvala Ti što primaš i ono što nemam.
Što me voliš i kad sam samo – TIHO TVOJ.