U Evanđeljima se često pojavljuje zanimljiv trenutak: nakon što Isus učini neko čudo ili objavi nešto posebno, ljudima govori da o tome nikome ne govore. Na prvi pogled to može izgledati neobično, jer bi se očekivalo da ljudi odmah svima prenesu radosnu vijest o Božjoj snazi.
No Isus je dobro poznavao ljudsko srce. Znao je kako ljudi razmišljaju, kako reagiraju i koliko je teško sačuvati tajnu. Upravo u tim riječima skriva se duboka pouka o ljudskoj naravi, ali i o tome koliko je važno znati šutjeti i čuvati povjerenje.
„Isus je znao kakva je ljudska narav, Isus je znao ako kaže ljudima: ʻNe govorite!ʼ, ljudi će ipak govoriti. Isus je možda time htio potaknuti ljude da razglase Božja djela, jer znao je Bog kakvo je ljudsko srce.“
U mnogim evanđeoskim događajima vidimo kako Isus nakon čuda kaže ljudima da nikome ne govore o onome što se dogodilo. Nakon ozdravljenja bolesnih, nakon izgonjenja zloduha ili nakon posebnih susreta s ljudima, Isus često izgovara iste riječi: da o tome ne govore drugima.
No zanimljivo je da se upravo suprotno često događa. Ljudi koji su doživjeli čudo ili vidjeli Božje djelovanje ne mogu zadržati tu vijest samo za sebe. Oni o tome počinju govoriti drugima, a glas o Isusu širi se još brže.
To pokazuje koliko je snažna ljudska potreba da se govori o onome što nas duboko dotakne.
Primjer preobraženja na gori Taboru
Jedan od poznatih trenutaka u Evanđelju jest Isusovo preobraženje na gori Taboru. Tada su s njim bili apostoli Petar, Jakov i Ivan. Pred njihovim očima Isus se preobrazio u sjaju, a uz njega su se pojavili Mojsije i prorok Ilija.
Bio je to snažan duhovni trenutak u kojem su učenici mogli naslutiti Isusovu božansku slavu. Nakon toga Isus im je rekao da o tom događaju nikome ne govore.
Ipak, kasnije vidimo kako se ta vijest ipak proširila. Čak i majka apostola Jakova i Ivana dolazi Isusu s posebnom molbom za svoje sinove, što pokazuje da su učenici očito govorili o onome što su doživjeli.
Pouka o čuvanju tajne
U tim događajima krije se i jedna važna pouka za svakoga od nas. Ljudima je često teško čuvati tajnu. Kada netko kaže: „Nemoj to nikome reći“, upravo tada se u čovjeku pojavljuje želja da to ipak podijeli s drugima.
Isus je znao kakva je ljudska narav. Znao je da će ljudi govoriti o Božjim djelima jer ih to duboko dira.
No istodobno nas Evanđelje podsjeća na važnost mudrosti i povjerenja. Kada nam netko nešto povjeri, važno je znati čuvati tu riječ i ne širiti je dalje. Upravo u tome se vidi zrelost srca u sposobnosti da razlikujemo kada treba govoriti, a kada šutjeti.
Ovaj članak temelji se na javnim duhovnim razmišljanjima fra Gorana Azinovića, objavljenima u emisiji Duhovni poticaj Živo vrelo na radio-medjugorje.com, te je prilagođen i proširen za potrebe portala rastimo u vjeri.
