Stvaranje svemira i podrijetlo života teme su koje su potaknule mnoga nagađanja.
Čovjek putem svog razmišljanja ili pokušaja nikada neće uspjeti pronaći konačan odgovor. Ako me pitaš: „Zašto ne?“, dopusti mi da ti odgovorim jednim retkom iz Biblije:
„Ono što je tajno pripada GOSPODINU, Bogu našemu; ali ono što je otkriveno, pripada nama i našoj djeci zauvijek“ ( Ponovljeni Zakon 29,29 ).
To što se očitovao u svome Sinu, Isusu Kristu, najviše je Božje otkrivenje Njegovom stvorenju, čovjeku. To je otvoreno izloženo u Ivanovu evanđelju, u prvih osamnaest redaka prvoga poglavlja. (Molim te, pročitaj te retke.) Sin Božji postao je ljudsko biće poput nas, osim u pogledu grijeha, i „u Njemu“ je život, istinski život i vječan život. Tu nalazimo izvor i više ne trebamo dalje tragati.
Činjenica da je izvor života „u Njemu“ objašnjava razlog Njegova utjelovljenja, kao što je sâm Gospodin Isus potvrdio u današnjem retku iz Pisma.
No život Krista, koji je „svjetlo ljudima“, otkriva stanje čovjekova srca. On nas uvjerava da se ne možemo uspoređivati s Njim, koji je bio savršen: mi smo po naravi grešnici i, stoga, podložni smrti i osudi na pakao. Krist je umro da bi nas spasio od te strašne sudbine. Primivši Njega vjerom u Njegovo dovršeno djelo otkupljenja, „rođeni“ smo „od Boga“ i postali smo „djeca Božja“. Dodijeljen nam je vječan život, kao i to da naučimo što znači imati taj život „u izobilju“.
Ja sam došao da imaju život, i to da ga imaju u izobilju.
Ivan 10,10