Uskrs je srce kršćanske vjere. Ako Krist nije uskrsnuo, vjera gubi svoj temelj. No ako je doista uskrsnuo, tada se mijenja cijela povijest i naš život.
Mnogi danas uskrsnuće promatraju kao simbol, metaforu ili lijepu priču nade. Ipak, kroz stoljeća su brojni povjesničari, pravnici i znanstvenici istraživali taj događaj ne samo kao vjersku tvrdnju, nego kao povijesno pitanje. Postoji nekoliko ključnih činjenica koje čak i skeptični istraživači teško mogu zanijekati.
Sigurna smrt i prazni grob
Prvo pitanje nije uskrsnuće, nego smrt. Rimljani su bili poznati po brutalnoj učinkovitosti. Raspeće nije bilo improvizirana kazna, nego sustavno izvršavana smrtna presuda. Povijesni izvori i kršćanski i nekršćanski slažu se da je Isus bio mrtav nakon križa.
Druga činjenica koja traži objašnjenje jest prazan grob. Propovijedanje uskrsnuća započelo je u Jeruzalemu, mjestu gdje je Isus bio pokopan.
Da je tijelo bilo ondje, bilo bi jednostavno pokazati ga i zaustaviti pokret u začetku. Zanimljivo je da ni protivnici kršćana nisu tvrdili da je grob pun nego su pokušali objasniti zašto je prazan.
Svjedoci spremni umrijeti za istinu
Najraniji zapisi o uskrsnuću pojavljuju se izuzetno brzo nakon Isusove smrti. Nisu nastali stoljećima kasnije, nego unutar generacije svjedoka.
Učenici, koji su nakon raspeća bili u strahu i skriveni, odjednom postaju hrabri navjestitelji. Ne propovijedaju filozofiju, nego konkretan događaj: „Vidjeli smo Gospodina.“
Važno je naglasiti ljudi mogu umrijeti za laž ako vjeruju da je istina. Ali rijetko će netko svjesno dati život za nešto za što zna da je izmišljeno. Apostoli su svjedočili ono što su smatrali stvarnim susretom.
Promjena koja je zahvatila svijet
Uskrs nije ostao privatno iskustvo male skupine ljudi. U nekoliko desetljeća poruka o uskrsnuću proširila se Rimskim Carstvom. Bez političke moći, bez vojske, bez financijske snage samo s uvjerenjem da je Krist živ.
Najveći dokaz možda nije samo prazan grob, nego preobraženi životi. Strah se pretvara u hrabrost. Očaj u nadu. Progonjeni postaju navjestitelji. To je povijesna činjenica koju treba objasniti.
Uskrs nije slijepa vjera bez temelja. On stoji na povijesnim činjenicama koje zahtijevaju odgovor.
Pitanje nije samo „je li se to dogodilo“, nego: što to znači za mene? Ako je Krist uskrsnuo, tada smrt nema posljednju riječ. Tada nada nije iluzija. Tada je vjera susret sa živim Bogom.