🕊️ Pomazanje Isusovih nogu u Betaniji nije samo čin nježnosti
To je ljubav koja prepoznaje križ prije nego što svi ostali progledaju.
»Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju… Ondje mu pripraviše večeru; Marta posluživala, a Lazar bijaše jedan od onih što su s njim blagovali.
Marija uze litru pravoga skupocjenog nardova mira, pomaže Isusu noge i otare mu noge svojom kosom.« (Iv 12,1-3)
Tišina u kući punoj mirisa
Veliki ponedjeljak uvodi nas u svetost Velikoga tjedna. U ovom evanđeoskom prizoru sve je obavijeno tišinom, ali i snažnom simbolikom. Isus dolazi u Betaniju – kuću prijatelja.
Marta ponovno služi, Lazar, koji je bio mrtav, sjedi za stolom, a Marija čini ono što nitko ne očekuje: izlijeva miris na Isusove noge i briše ih svojom kosom.
To je čin krajnje predanosti. Miris se širi prostorijom. Isus šuti. Učenici ne razumiju. Juda prigovara. No Isus je vidi. Njezino srce. Njezinu vjeru. Njezinu zahvalnost.
Pomazanje prije smrti
Pomazanje je u židovskoj tradiciji povezano s kraljevima, prorocima – i mrtvima. Marija čini nešto što ni najbliži nisu mogli zamisliti: priprema Isusa za smrt.
Njezin čin nije proračunat. On je vođen ljubavlju koja razumije više nego riječi.
Isusov odgovor Judu otkriva sve: »Pusti je! Neka to učini za dan moga ukopa.« (Iv 12,7)
U trenutku kad se drugi boje i bježe, ona ostaje blizu. Čini ono što može. Nije propovijedala, nije izgonila zloduhe – ali ljubila je. I to je bilo dovoljno.
Učimo od Marije – darujmo Isusu miris duše
Veliki ponedjeljak nas poziva da i mi budemo poput Marije. Možda ne možemo promijeniti svijet, možda ne razumijemo sve Božje putove – ali možemo stati pred Isusa, u tišini, i ponuditi mu ono najdragocjenije što imamo: svoje srce.
Marija je dala nard – skupocjeni miomiris. Što mi dajemo? Vrijeme? Praštanje? Odricanje? Poniznu molitvu? Sve su to naši “nardovi”, naši darovi koje možemo izliti pred Njega. Ne da bi nas svi vidjeli, već zato što ga volimo.
Miris ljubavi nadjačava tamu izdaje
Dok Juda već planira izdaju, Marija već ljubi. Dva srca, dvije struje – tama i svjetlo.
A Isus zna kamo ide. Nosi miris narda na nogama na Posljednju večeru. Nosi njezin dodir, njezinu zahvalnost, njezinu ljubav… sve do križa.
To nas uči: kad činimo dobro iz ljubavi, ništa nije izgubljeno. Sve ostaje zapisano u Božjem srcu.
Ovaj članak temelji se na evanđeoskom prikazu iz Ivanova evanđelja (Iv 12,1-11), prilagođeno i sažeto za potrebe portala Rastimo u vjeri.