U svijetu materijalizma mnogi više ne traže Boga, nego samo ono što prolazi – a duša ostaje gladna.
Nalazimo se u vremenu kada mnogi ljudi više ne gledaju prema nebu, već prema svjetlima gradova, najskupljim automobilima, luksuznim kućama i savršenim vanjskim slikama života.
Sve više živimo kao da je jedini smisao postojanja posjedovati, imati, pokazati. A zaboravljamo ono najvažnije – zahvalnost Bogu i traženje Njegovog kraljevstva.
Zaboravljamo da smo na ovoj zemlji samo gosti, putnici, prolaznici. Sve što imamo – zdravlje, dom, posao, obitelj – ništa nije samo po sebi razumljivo. Sve je dar. I zato je važno sjetiti se Onoga koji nam je te darove dao. Jer sve što imamo danas, može sutra nestati. No ono što ostaje vječno jest duša.
Nažalost, mnogi su otpali od molitve, prestali dolaziti u crkvu, prestali razgovarati s Bogom. Zaboravili su na Bibliju, na Božju riječ koja je svjetlo na našem putu. Umjesto toga, posvećuju se prolaznim stvarima, zaboravljajući da im jednog dana – bez obzira na sve što su imali – neće trebati više od metra ili dva zemlje.
Isus nas u Evanđelju jasno opominje:
“Tražite najprije Božje kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve ostalo će vam se nadodati” (Mt 6,33).
Bog nas ne poziva da se odreknemo svega, nego da stavimo stvari na pravo mjesto. Prvo Bog, zatim sve ostalo. Jer tko ima Boga – ima sve. A tko nema Boga, iako ima sve – nema ništa.
Zato se vrati molitvi. Vrati se crkvi. Vrati se Bibliji.
Vrati se Bogu koji te čeka. Jer ni najljepši automobil, kuća ni slika s društvenih mreža neće donijeti mir tvojoj duši. Samo Gospodin može ispuniti tvoje srce i dati ti ono što ovaj svijet ne može – vječni život.
