Kad zlo progovori: svjedočanstvo egzorcizma u Međugorju

U Međugorje sam došao otvorena uma, svjestan da je to mjesto gdje se, prema svjedočanstvima, Gospa ukazuje već više od tri desetljeća. Očekivao sam molitvu, mir i duhovnu obnovu. Nisam očekivao da ću se ondje susresti sa zlom u njegovu najuznemirujućem obliku. Ono što sam doživio zauvijek je promijenilo moj pogled na duhovnu stvarnost.

Egzorcizam pred crkvom sv. Jakova: prizor koji se ne zaboravlja

Šetao sam pokraj crkve sv. Jakova, mjesta gdje milijuni hodočasnika sudjeluju u misama i molitvama, kada sam naišao na prizor koji je nalikovao noćnoj mori. Gomila ljudi stajala je u krugu, držeći se za ruke i moleći. U središtu je bila žena, Talijanka u tridesetim godinama, nad kojom je svećenik molio egzorcizam.

Bila sam ondje, usred svega, prestravljena do smrti, ali istodobno potpuno zaintrigirana ovim drevnim ritualom u stvarnom životu. Gomila je grozničavo molila na talijanskom: „Santa Maria, prega per noi.“ Te su mi se riječi zauvijek urezale u pamćenje.

Ženino lice bilo je iskrivljeno bijesom. Usne su joj bile stisnute, zubi otkriveni, tijelo se treslo, a iz nje su izlazili zastrašujući zvukovi, siktanje i psovke upućene svećenicima.

Demon u njoj ključao je svaki put kad bi bila poškropljena svetom vodom. Trebalo je šest muškaraca da obuzdaju njezinu snagu.

Svećenik je u jednoj ruci držao Bibliju, glasno recitirajući stihove, dok je drugom rukom činio znak križa na njezinu čelu. Drugi, mlađi svećenik davao joj je svetu vodu da pije. Zjenice su joj bile toliko raširene da su joj oči izgledale poput crnih lokvi.

Prizor je bio toliko uznemirujući da su mnogi oko mene plakali.

Između tame i svjetla: molitva, oslobođenje i istina

U jednom trenutku napetost je popustila. Ženino se lice nakratko opustilo i pridružila se molitvi krunice s okupljenima. Svi smo se molili za njezino izbavljenje.

No tada, iznenada, njezini vratni mišići su se napeli, glava joj se naglo gurnula prema svećeniku, usne su se izvile unatrag i iz nje je izbio jeziv, podrugljiv smijeh – kao da poručuje: „Prevario sam te.“

Nakon otprilike trideset minuta demon se smirio. Ženino tijelo klonulo je, a svećenici su je smjestili na obližnju klupu. Izgledala je ošamućeno i iscrpljeno, poput osobe koja se budi nakon nesvjestice. Počela je plakati.

Među okupljenima, jedan tinejdžer bio je toliko potresen da je briznuo u plač. Polako smo se razišli, šokirani i duboko uznemireni. Te noći nisam mogao zaspati. Slike i prodorni glas neprestano su mi se vraćali, izazivajući trnce niz kralježnicu.

Duhovna stvarnost Međugorja

U danima koji su slijedili saznao sam da su u Međugorju slučajevi opsjednuća i oslobođenja relativno česti. Iskusni hodočasnici rekli su mi:
„Gdje god je Gospa prisutna, ondje je i vrag.“

Demoni, kažu, ne mogu podnijeti svetost Isusa i Djevice Marije. Egzorcizmi mogu biti jednostavni, poput oslobođenja od ovisnosti, ali i dugotrajni i dramatični, koji traju danima. Kao osobito opasne navode se okultne prakse, uključujući ouija ploče.

Zbog svega što sam vidio, požurio sam na ispovijed. Vjerujem u Boga, molim se i idem na misu, ali susret s ovakvom stvarnošću zauvijek mijenja perspektivu.

Zašto sam ostao

U Međugorje sam došao na tjedan dana, a ostao tri. Prije toga sam tragao za duhovnom istinom diljem svijeta  u hinduističkim ašramima, s budističkim redovnicima, u islamskim zajednicama, na hodočašćima i u meditacijama.

Ali nigdje nisam pronašao mir, svjetlo i ljubav kakve sam doživio u Međugorju.

Ondje se svakodnevno događaju osobna čuda. Tisuće ljudi kleče u tišini pred Presvetim Oltarskim Sakramentom tijekom večernjeg klanjanja. Odrasli ljudi plaču, suočeni s godinama potisnute boli – što je prvi korak prema ozdravljenju.

U svijetu punom laži i prijevara, u Međugorju sam pronašao istinu.I istina je jednostavna: vrag postoji  i izuzetno je dobar u tome da uvjeri ljude da ne postoji.